Kamenje s Marsa konstantno udara u Zemlju: Znanstvenici su sada primijetili nešto veoma neobično kod njih
Iako ljudi još uvijek nisu kročili na Mars, tijekom vremena, Mars je došao do nas. Komadi marsovskog kamena izbačeni s njihova planeta uslijed procesa poput nasilnih udara, prošli su kroz Sunčev sustav kako bi se na kraju sudarili sa Zemljom.
Kako su se počelli prikupljati uzorci s našeg susjednog planeta, počeo se pojavljivati zanimljiv obrazac. Većina uzoraka čini se da su stijene koje su se formirale na crvenom planetu prilično nedavno; što je čudno, s obzirom na to da je većina površine Marsa vrlo stara.
Moguće je da su mjere starosti većinom netočne. Različite metode datiranja vratile su različite rezultate, što znači da znanstvenici nemaju potpuno povjerenje u procjene kada su ove stijene formirane na Marsu.
Mlade stijene
Tim znanstvenika iz SAD-a i Velike Britanije sada je pronašao način kako riješiti taj problem. I, na njihovo iznenađenje, mnoge od ovih stijena zaista su prilično mlade - čak samo nekoliko stotina milijuna godina starosti. Ove informacije mogu pružiti tragove o tome koliko je dugo meteorima trebalo da dođu ovamo, kao i o geološkim procesima na Marsu.
"Znamo iz određenih kemijskih karakteristika da su ovi meteoriti definitivno s Marsa", kaže vulkanolog Ben Cohen sa Sveučilišta u Glasgowu, koji je vodio istraživanje.
"Otišli su s crvenog planeta uslijed masovnih udarnih događaja, stvarajući velike krater. Ali na Marsu ima desetci tisuća udarnih kratera, pa ne znamo točno s kojeg dijela planeta potječu meteoriti. Jedan od najboljih tragova koji možete koristiti za utvrđivanje izvornog kratera je starost uzoraka."
Na Zemlji je pronađeno oko 360 meteorita koji su identificirani kao marsovskog podrijetla. Većina njih, njih 302, klasificirani su kao "shergottite", vrsta kamena bogata metalima koja je nastala u vulkanskim aktivnostima.
Znanstvenici zbunjeni
Na temelju broja udarnih kratera na površini Marsa, znanstvenici su procijenili tu površinu kao prilično staru. Ako je površina bila mlađa, obnovljena vulkanskom aktivnošću, mnogi krateri bi bili izbrisani vulkanskim protokom. Stoga bi i svi meteoriti koji su izbačeni s površine Marsa također trebali biti stari.
No, datiranje "shergottita" ovdje na Zemlji komplicirano je zbog njihovog sastava, a ono malo što smo uspjeli saznati iz njih sugerira da su mnogi stari manje od 200 milijuna godina. To je dovelo do onoga što je poznato kao paradoks "shergottite" starosti, što je mučilo znanstvenike desetljećima.
Objašnjenja za ovu iznenađujuće mladu mogućnost išla su od toga da svi mlađi "shergottite" dolaze iz jednog izvora, do ideje da bi udarni događaj mogao zagrijati i prešiti stijene do te mjere da se njihova starost zapravo resetira. No, ove teorije se nisu slagale s dokazima - samim stijenama.
Metoda korištena za određivanje starosti "shergottita" poznata je kao "argon-argon" datiranje, temelji se na raspadu radioaktivnog kalija u argon. Budući da ovaj proces raspadanja proizvodi poznati omjer argon izotopa, znanstvenici mogu pogledati taj omjer kako bi utvrdili koliko dugo traje radioaktivni raspad i time datirali uzorak stijene.
Aktivnost i dalje traje
Problem je u tome što na Zemlji možemo lako uzeti u obzir različite izvore argona koji mogu dospijeti u uzorak. Za "shergottite", koje su započele na potpuno drugom planetu i provele tko zna koliko dugo u svemiru, ovo je složenije. Postoji pet potencijalnih izvora argona za "shergottite", u usporedbi s samo tri za stijene na Zemlji.
Kako bi nadoknadili ovo, Cohen i njegovi kolege razvili su metodu za ispravak zagađenja argonom sa Zemlje i iz svemira. "Kada smo to učinili, dobiveni su rezultati za "argon-argon" starosti bili su mladi i savršeno se poklapali s drugim metodama, poput "Uranij-Olovo", objašnjava.
Datirali su sedam uzoraka "shergottita" i dobili starosti u rasponu od 161 milijuna do 540 milijuna godina. Znanstvenici sugeriraju da bi razlog za to mogao biti česta bombardiranja Marsa koja su razbila stariju površinu, izloživši mlađe stijene ispod nje, koje su obnovljene vulkanskom aktivnošću. Na kraju postaje vjerojatnije da će mlađa stijena biti iskopana i izbačena.
Vulkanska aktivnost na Marsu možda još uvijek traje, a Mars je izložen stalnom bombardiranju. Znanstvenici su procijenili da se svake godine dogodi oko 200 udara koji stvaraju krater veći od 4 metra. Dakle, vjerojatno nije iznenađujuće da mlađe stijene povremeno budu bačene prema Zemlji, na neki okrugli način kroz Sunčev sustav.