Klasično objašnjenje o sudaru električnih naboja unutar oblaka sada dobiva zanimljiv preokret – prema novim istraživanjima, čini se da odgovor možda leži u dalekom svemiru.

Naime, prema studiji objavljenoj 28. srpnja u znanstvenom časopisu Journal of Geophysical Research: Atmospheres, lančana reakcija koja završava munjom može započeti dolaskom visokoenergetskih čestica iz svemira, poznatih kao kozmičke zrake.

Glavni autor rada, Victor Pasko s Penn State Sveučilišta, navodi da su prvi put uspjeli numerički objasniti kako se munja formira u stvarnim atmosferskim uvjetima. Njihovi rezultati povezuju dosad nepovezane pojave – rendgenske zrake, električna polja i lavinske efekte elektrona.

Iako je već u 18. stoljeću Benjamin Franklin dokazao da je munja električna pojava – svojim legendarnim pokusom sa zmajem i ključem – moderna mjerenja pokazuju da električno polje unutar oblaka nije dovoljno snažno da spontano potakne pražnjenje. To je otvorilo vrata teorijama koje traže „okidač“ izvan same Zemljine atmosfere, prenosi LiveScience.

Više je teorija

Jedna od teorija upućuje na trenje unutar oblaka kao izvor razdvajanja električnih naboja, ali druga, sve popularnija, upućuje na kozmičke zrake. Riječ je o protonima i drugim subatomskim česticama koji dolaze iz raznih izvora u svemiru – od eksplozija supernova do pulsara i Sunca.

Kad takva čestica udari u gornje slojeve atmosfere, ona izaziva kaskadnu lavinu elektrona koji se pod utjecajem električnog polja unutar oblaka ubrzavaju i multipliciraju, sudarajući se s molekulama zraka poput kisika i dušika. Taj proces oslobađa visokoenergetske fotone, među kojima su i X-zrake, koje mogu potaknuti dodatne elektronske lavine – i sve to zajedno vodi do stvaranja munje.

Znanstvenici su svoja predviđanja testirali korištenjem podataka prikupljenih sa Zemlje, satelita i letjelica na velikim visinama. Računalni modeli pokazali su da elektroni koje stvaraju svemirske čestice mogu izazvati upravo one energetske procese koji prethode vidljivom udaru munje.

Snimao je film ispod mora, a onda ga je najednom zaskočio masivni morski pas: Prizori su jezivi

Još jedan zanimljiv rezultat studije je objašnjenje tzv. bljeskova gama-zraka, koje su znanstvenici znali zabilježiti u olujnim oblacima. Ti izboji zračenja, nastali bez prateće svjetlosne ili radijske buke, do sada su bili prilično enigmatični. No, prema modelu, oni su rezultat iznimno lokaliziranih i snažnih elektronskih lavina koje se odvijaju u gotovo "nevidljivim" dijelovima oblaka.

Zaključno, čini se da priča o munji više nije samo zemaljska – njezin pravi početak mogao bi biti ukorijenjen u neprestanoj kiši subatomskih čestica koje nas neprekidno bombardiraju iz svemira.