Liječnici otkrili da muškarcu fali 90 posto mozga: 'Jedna stvar nas je najviše šokiralo'
Jedan takav slučaj dolazi iz Francuske, gdje muškarac s ekstremno smanjenim volumenom moždanog tkiva vodi gotovo posve normalan život. Zapanjujući rezultati magnetske rezonance otkrili su kako mu je čak 90 posto lubanje ispunjeno moždanom tekućinom, dok je samo tanki sloj živčanog tkiva stisnut uz rubove.
Unatoč tome, ovaj čovjek ima posao, oženjen je i otac je dvoje djece. Njegova inteligencija mjerena je IQ testom i iznosi 75 – nešto ispod prosjeka, ali ne toliko nisko da bi se radilo o intelektualnom invaliditetu. Ukratko, funkcionalan je i samostalan, što čini ovaj slučaj još nevjerojatnijim.
Hidrocefalus i misteriozno prilagođavanje mozga
U djetinjstvu mu je dijagnosticiran hidrocefalus, stanje u kojem se nakuplja cerebrospinalna tekućina unutar mozga. Zbog toga mu je ugrađen šant kako bi se višak tekućine ispustio. Međutim, šant je uklonjen u adolescentskoj dobi, što je omogućilo tekućini da se ponovno postupno nakuplja. Rezultat? Mozgovi režnjevi su se povukli pod pritiskom i doslovno se stisnuli prema rubovima lubanje.
Prvotno se smatralo da se moždano tkivo jednostavno izgubilo, ali novija objašnjenja upućuju na to da se mozak nije uništio, nego radikalno preraspodijelio – gotovo poput samospašavanja.
Novi pogled na svijest i funkciju mozga
Belgijski kognitivni psiholog Axel Cleeremans koristi ovaj fascinantan slučaj kao potvrdu svoje teorije tzv. "radikalne plastičnosti" mozga. Po toj teoriji, svijest nije nešto što postoji u fiksnom području mozga – poput prekidača u jednom dijelu – već je to sposobnost koja se može učiti i preseliti na druge dijelove mozga, osobito ako se razvija u specifičnim uvjetima.
Cleeremans ističe da bi svaka ozbiljna teorija o svijesti morala objasniti kako je moguće da osoba s 90 posto manje neurona još uvijek može hodati, govoriti, razmišljati i osjećati gotovo kao i svaka druga osoba.
Ovaj čovjekov slučaj jedan je od najrjeđih i najzagonetnijih u medicinskoj literaturi – i izaziva pitanja koja nadilaze znanstvene udžbenike. Je li moguće da se mozak daleko bolje prilagođava no što smo vjerovali? Mogu li drugi dijelovi mozga preuzeti ključne funkcije kad je to potrebno? I što nam to govori o prirodi svijesti, identiteta i ljudskog potencijala?
