Ljevorukost, osobina koju dijeli približno desetina svjetske populacije, desetljećima je intrigirala znanstvenike, no njezini biološki temelji ostajali su djelomično nejasni. Nova studija objavljena u uglednom znanstvenom časopisu Nature Communications sada donosi značajan iskorak u razumijevanju genetskih čimbenika koji mogu utjecati na to hoće li osoba razviti dominaciju lijeve ili desne ruke. Istraživanje upućuje na to da rijetke genetske varijante, osobito one povezane s genom TUBB4B, mogu imati važnu ulogu u tom procesu.

Genetski tragovi iza ljevorukosti

Znanstvenici uključeni u studiju identificirali su rijetke varijante gena TUBB4B, koji ima ključnu funkciju u kontroli oblika stanica. Rezultati analize pokazuju da su upravo te varijante znatno češće prisutne kod ljevorukih osoba nego kod dešnjaka. Ovakav nalaz pruža nove uvide u biološke mehanizme koji stoje iza orijentacije ruku te sugerira da genetika ima važniju ulogu nego što se dosad pretpostavljalo.

Gen TUBB4B povezan je s procesima koji utječu na integraciju proteina odgovornih za strukturu stanica, osobito mikrotubula, koje su ključne za pravilnu organizaciju i funkcioniranje živčanih stanica.

Kako mozak određuje koja će ruka biti dominantna

Neurobiolog Clyde Franks s Instituta Max Planck za psiholingvistiku pojašnjava da je kod većine ljudi lijeva hemisfera mozga odgovorna za kontrolu desne ruke. Kod ljevorukih osoba taj je obrazac obrnut, odnosno dominaciju preuzima desna hemisfera mozga. Prema Franksovim riječima, gen TUBB4B sudjeluje u regulaciji procesa koji su ključni za strukturu stanica, što upućuje na to da mikrotubuli i druge stanične komponente mogu imati važnu ulogu u razvoju moždane asimetrije i, posljedično, dominacije ruke.

Analiza više od 350 tisuća ljudi

Istraživanje se temelji na genetskim podacima više od 350.000 sudionika prikupljenih iz britanske baze UK Biobank. Prema toj analizi, udio ljevorukih osoba iznosi oko 11 posto, što je nešto više od često navođene globalne procjene od deset posto. Znanstvenici pritom ističu da se prevalencija ljevorukosti razlikuje među populacijama diljem svijeta, pri čemu važnu ulogu imaju kulturni i okolišni čimbenici.

Nasumične varijacije tijekom razvoja mozga

Unatoč identificiranim genetskim poveznicama, Franks naglašava da većina slučajeva ljevorukosti vjerojatno proizlazi iz nasumičnih varijacija koje se događaju tijekom embrionalnog razvoja mozga. Prema njegovu tumačenju, ljevorukost se ne može uvijek objasniti jednim genom ili jasnim okolišnim utjecajem, već je često rezultat složenih i djelomično slučajnih razvojnih procesa.

Iako je društvena stigma povezana s ljevorukosti danas znatno slabija nego u prošlosti, kulturne razlike i dalje utječu na to koliko se često ova osobina pojavljuje u različitim dijelovima svijeta.

Povezanost s psihijatrijskim osobinama

Studija objavljena u Nature Communications također upućuje na moguće veze između moždane asimetrije i određenih psihijatrijskih osobina. Istraživanja pokazuju da su osobe s nekim stanjima, poput shizofrenije ili poremećaja iz spektra autizma, češće ljevoruke ili podjednako koriste obje ruke. Takvi nalazi sugeriraju da bi zajednički genetski mehanizmi mogli utjecati i na razvoj moždane asimetrije i na pojavu određenih psihijatrijskih obilježja.

„Neki od gena koji imaju ulogu u asimetriji mozga mogli bi također biti uključeni u psihijatrijske osobine“, zaključuje Clyde Franks, ističući kako su potrebna daljnja istraživanja kako bi se te veze preciznije razjasnile.

Nova saznanja ne samo da produbljuju razumijevanje ljevorukosti, već otvaraju i šira pitanja o tome kako genetski i razvojni procesi oblikuju ljudski mozak i ponašanje.