Kako navodi, ljudi koji se približavaju kraju života rijetko strahuju od same smrti. Ono što ih najviše opterećuje su propuštene prilike, odnosi i odluke zbog kojih osjećaju duboko žaljenje.

Iako mnogi tijekom života tvrde da nemaju za čim žaliti, stvarnost na samrti često izgleda drugačije.

“Nisam imao hrabrosti voljeti”

Jedno od najpotresnijih svjedočanstava koje O’Brien izdvaja odnosi se na 69-godišnjeg muškarca koji je postigao veliki poslovni uspjeh i stekao bogatstvo – ali je na kraju života ostao sam.

Ovo je prava istina o sjedenju prekriženim nogama: Evo je li zbilja šteti vašim leđima

Prisjećajući se odnosa koje je prekinuo zbog novca, ljubomore i sitnih sukoba, priznao je:
“Držao sam ljutnju u sebi i odbijao ljude zbog glupih stvari… na kraju sam bio tužan, usamljen i sam veći dio života.”

Dodao je i rečenicu koja je, prema riječima medicinske sestre, ostavila snažan dojam:
“Nikada nisam pronašao ljubav… sada znam da je to cijela poanta života.”

“Nisam slijedio svoje srce”

Druga rečenica koja se često ponavlja odnosi se na propuštene životne prilike. Jedan od pacijenata otvoreno je priznao:
“Žalim što nisam slijedio svoje srce i pronašao svoju pravu svrhu.”

Ova vrsta žaljenja, kako ističe O’Brien, česta je kod ljudi koji su živjeli prema očekivanjima drugih, umjesto vlastitim željama.

“Nisam dopustio drugima da me vole”

Mnogi pacijenti na kraju života shvate da su se emocionalno zatvorili.
“Kada ljudi dođu do kraja, žale zbog zatvora koji su sami izgradili”, objašnjava O’Brien.

Želja da su imali više hrabrosti otvoriti se drugima i dopustiti ljubav jedno je od najtežih priznanja koje izgovaraju.

“Nisam dovoljno volio sebe”

Možda i najtiše, ali jednako snažno žaljenje odnosi se na odnos prema samome sebi.

Prema riječima medicinske sestre, mnogi pacijenti izražavaju tugu jer si nisu pružili dovoljno razumijevanja i ljubavi tijekom života.

U takvim trenucima, tim hospicijske skrbi pokušava im pomoći postavljajući pitanja o njihovom životu – o poslu, mjestima gdje su živjeli, ljudima koje su voljeli i izazovima kroz koje su prošli.

Jedno pitanje koje mijenja perspektivu

Na kraju, Suzanne B. O’Brien svojim pacijentima postavlja jednostavno, ali duboko pitanje:
“S obzirom na sve kroz što ste prošli – jeste li dali sve od sebe?”

Kako kaže, odgovor je u većini slučajeva isti – “da”.

U Hrvatskoj se krije posebno jezero kojem je zabranjeno prilaziti: Nešto posebno se krije ispod površine

Poruka koja ostaje

Ova svjedočanstva ne govore samo o kraju života, već i o načinu na koji ga živimo. U trenucima kada sve drugo postaje nevažno, ostaju odnosi, hrabrost da budemo ono što jesmo i sposobnost da volimo – druge, ali i sebe.

I upravo u tim jednostavnim stvarima, čini se, leži najveća istina o životu.