Arheolozi su otkrili tajanstvenu strukturu ispod ruševina drevnoga grada u sjeverozapadnom dijelu delte Nila u Egipat, tijekom testiranja nove tehnologije skeniranja tla. Riječ je o lokalitetu poznatom pod današnjim arapskim nazivom Tell el-Fara'in, što znači “Brdo faraona”.

Grad ima iznimno dugu i slojevitu povijest dugu gotovo 6000 godina. U starom Egiptu nosio je ime Per-Wadjet, prema božici zmije Wadjet kojoj je bio posvećen. Tijekom grčke vlasti, započete 305. godine prije Krista, grad je bio poznat kao Buto. Kroz stoljeća su njegove građevine više puta građene, uništavane i ponovno podizane, sve dok u 7. stoljeću nije konačno napušten i prepušten propadanju.

Napredna tehnologija otkriva ono što je bilo nedostupno

Zbog slojeva mulja, podzemnih voda te velike dubine i površine lokaliteta, tradicionalna arheološka iskapanja dugo su bila otežana. Upravo zato tim predvođen arheologom Mohamed Abouarab s Kafrelsheikh University odlučio je primijeniti suvremene metode.

Kombinacijom satelitskog radara i električne tomografije otpornosti (ERT), znanstvenici su uspjeli “zaviriti” ispod površine bez kopanja. Analizirajući snimke koje je 2018. zabilježio satelit Sentinel-1, identificirali su velike anomalije koje su upućivale na moguće zakopane strukture.

Precizna mjerenja otkrila skrivenu građevinu

Na području nazvanom Kom C odabrano je 15 potencijalnih lokacija za detaljnije istraživanje. Na svakoj od njih postavljeno je 24 elektrode od nehrđajućeg čelika, povezane kabelom duljine 69 metara.

Elektrode šalju električnu struju u tlo, a analiza otpora i vodljivosti omogućuje uvid u ono što se nalazi ispod površine, slično velikom CT snimanju tla. Ovim postupkom prikupljeno je ukupno 1332 mjerenja, koja su otkrila djelomično zakopanu građevinu od opeke od blata, dimenzija približno 25 puta 20 metara, smještenu na dubini između tri i šest metara.

Struktura se nalazila ispod slojeva razbijene keramike i ruševina iz kasnijih rimskih i ptolemejskih razdoblja, koja datiraju između 332. godine prije Krista i 395. godine naše ere.

Potvrda otkrića i iznenađujući artefakti

Kako navodi istraživački tim, „3D inverzni algoritmi pokazali su se posebno učinkovitima u prepoznavanju zakopanih zidova od opeke i arhitektonskih struktura, čime su značajno unaprijedili razumijevanje procesa nastanka lokaliteta”.

Naknadna iskapanja potvrdila su rezultate skeniranja. Utvrđeno je da građevina potječe iz razdoblja prije oko 2600 godina, odnosno iz saitskog razdoblja – 26. i posljednje dinastije starog Egipta prije perzijskog osvajanja 525. godine prije Krista.

Arheolozi su otkrili zidove od opeke, kao i niz amuleta i predmeta iz tog razdoblja. Među njima se ističe neobična hibridna figura koja kombinira obilježja pavijana, sokola i Patikos, patuljastog božanstva.

Drugi pronađeni amuleti prikazuju poznata egipatska božanstva poput Isis, Horus, Taweret te ponovno Wadjet.

Je li riječ o izgubljenom hramu?

Velik broj religijskih artefakata upućuje na to da je građevina imala duhovnu funkciju. Istraživači navode kako „prisutnost amuleta, oltara i drugih ritualnih predmeta sugerira da je lokalitet mogao služiti kao hram, religijski kompleks, možda i s pogrebnom funkcijom ili kao rezidencija svećenika”.

Ipak, naglašavaju da je prerano za konačne zaključke: „Utvrđivanje točne funkcije ovih struktura u ovoj fazi ostaje izazovno. Jasnija slika očekuje se s nastavkom iskapanja u budućim sezonama.”

Početak nove ere arheoloških istraživanja

Ovo istraživanje predstavlja iznimno uspješan prvi test korištene tehnologije, koju tim planira primijeniti i na dublje slojeve lokaliteta.

Kako zaključuju autori, „rezultati ove studije pokazuju učinkovitost kombiniranja geofizičkih mjerenja i podataka daljinskog istraživanja, što je omogućilo vrlo precizan uvid u otkrivanje zakopanih naselja u složenim područjima”.

Dodaju i da njihovi nalazi sugeriraju mogućnost da se, uz već poznati hram, ispod debelog sloja gline krije još jedan, zasad neotkriven hram, koji će biti predmet budućih istraživanja.

Znanstveni rad objavljen je u časopisu Acta Geophysica, čime je ovo otkriće dobilo i službenu potvrdu u akademskoj zajednici.