Bio je univerzalni genij renesanse, majstor slikarstva, znanosti, inženjerstva, anatomije, arhitekture, književnosti i izuma, čiji su radovi duboko utjecali na svijet i na ljudsku svijest. Leonardo da Vinci ostao je jedna od najutjecajnijih figura u povijesti čovječanstva, ali i enigma koja i danas intrigira, više od pet stoljeća nakon njegove smrti. Bio je vizionar koji se nije ograničavao na samo jedno područje, već je sustavno istraživao i unaprjeđivao znanje u svim smjerovima, zbog čega ga se smatra jednim od najvećih genija svih vremena.

Leonardo da Vinci ostavio je remek-djela slikarstva koja su obilježila epohe, među kojima se posebno ističu “Mona Lisa” i “Tajna večera”. Paralelno s umjetnošću, crtao je prototipove letećih strojeva, tenkova, podmornica i drugih mehanizama, razumijevao strukturu i funkcioniranje ljudskog tijela te razmišljao o zakonima svemira. Upravo zbog toga povjesničari često naglašavaju da je Leonardo da Vinci bio stoljećima ispred svog vremena.

Proročanstvo

Ovaj svestrani čovjek, koji je i sam predstavljao zagonetku, rado je smišljao i enigmatske dosjetke. Prema mišljenju povjesničara, pisao ih je kako bi zabavljao plemiće na europskim dvorovima. Nazivao ih je “proročanstvima”. Jedno od njih glasi: “Veliki dio mora poletjet će ka nebesima i dugo se neće vratiti”. Leonardo je pritom pojanio da se radi o oblacima, koji se dižu iz mora isparavanjem.

Druga zagonetka zvuči poput biblijske pošasti: “Mnogi ljudi će, nakon što ispuste dah sa velikom žestinom, prvo izgubiti vid, a onda i svu svijest”. Na margini je dodao objašnjenje: “Kad ugase svijeću prije polaska u krevet”, što ukazuje na dim koji nadražuje oči i uzrokuje privremenu slabost vida. Još jedno proročanstvo kaže: “Hrana će se vaditi iz usta mnogih”, što je kasnije protumačeno kao opis otvora pećnice. Zagonetka “kosti mrtvih će upravljati sudbinom onog koji ih pomjera” odnosila se na kockice, koje su se u Leonardovo vrijeme izrađivale od kostiju. Povjesničari ističu da su ova “proročanstva” izrazito živopisna, namjerno zamršena u zapletima, dok su njihova rješenja jednostavna i pragmatična.

Leonardo da Vinci bio je istinski majstor riječi, umjetnosti, matematike i oblikovanja mehanizama, ali i područja koja njegovom dobu nisu bila ni konceptualno razvijena, poput antropologije ili tehnologije. Zato se često naglašava da je Leonardo djelovao kao čovjek koji je u 15. i 16. stoljeću pristigao iz budućnosti.

Zagonetka koja otkriva način razmišljanja genija

Kako bi se razumjela njegova logika, valja pokušati riješiti jednu od njegovih zagonetki. Ona glasi: “Neki ljudi dozivaju druge, ali oni ih ne čuju, iako imaju uši. Bacaju svjetlo na njih, ali oni ništa ne vide, iako su im oči otvorene. Traže milost, ali nikada neće saznati odgovor.” Pitanje koje iz nje proizlazi jest tko su “jedni”, a tko “drugi”.

Da bi se došlo do rješenja, potrebno je mentalno oživjeti prizore koje Leonardo opisuje. Namjera mu je bila potaknuti ljude na razmišljanje. Rješenje ove enigmatske dosjetke glasi da su “jedni” vjernici, a “drugi” ikone, odnosno svetačke slike koje se ne mogu oglasiti, vidjeti ili odgovoriti. Interpretacija zorno pokazuje kako je Leonardo želio natjerati promatrača da proširi misaoni horizont i preispita vlastito razumijevanje svijeta.

Enigma Leonarda da Vincija opstala je kroz stoljeća upravo zato što je nadilazio svoje vrijeme, kako u umjetnosti tako i u znanstvenoj i tehničkoj imaginaciji. I danas, mnogo stoljeća nakon što je stvarao, ostaje simbol intelektualne radoznalosti i graničnih mogućnosti ljudskog uma.