Nova studija sa Sveučilišta New South Wales otkriva da zijevanje mijenja protok cerebrospinalne tekućine u mozgu na neočekivan način, što bi moglo pomoći u čišćenju mozga i održavanju njegove optimalne funkcije. Rezultati istraživanja otvaraju potpuno nova pitanja o svrsi ovog uobičajenog, ali i dalje misterioznog ponašanja.

Čovjek koji je imao bliski dodir sa smrću opisao zastrašujući trenutak: 'Osjetio sam kako gorim u tom trenutku'

Kako je provedeno istraživanje

Istraživači su koristili magnetsku rezonancu (MRI) za skeniranje glava i vrata 22 zdrava sudionika dok su:

zijevali

duboko udahnuli

prigušili zijevanje

normalno disali

Očekivalo se da će zijevanje i duboki udah imati slične učinke jer dijele slične mehanizme disanja. Međutim, snimke su otkrile neočekivanu razliku: zijevanje je pokretalo cerebrospinalnu tekućinu (CSF) u suprotnom smjeru od dubokog udisaja.

Neuroznanstvenik Adam Martinac je za New Scientist izjavio:

„Zijevanje je pokretalo kretanje CSF-a u suprotnom smjeru nego tijekom dubokog udaha. I samo sjedimo tamo i mislimo, vau, to definitivno nismo očekivali.“

Ovaj učinak nije bio uočljiv kod svih sudionika, a rjeđe se javljao kod muškaraca, iako istraživači upozoravaju da bi to moglo biti zbog smetnji skenera.

Utjecaj na protok krvi u mozgu

Istraživanje je pokazalo da i duboki udisaji i zijevanje povećavaju protok krvi u mozgu, čime se stvara više prostora za dolazak svježe krvi.

Tijekom početnih faza zijevanja, protok krvi kroz karotidnu arteriju naglo se povećava za oko trećinu, što može biti znak više funkcionalnih uloga ovog ponašanja.

Za razliku od CSF-a, smjer protoka krvi se zijevanjem ne mijenja.

Središnji generator obrazaca zijevanja

Svi sudionici pokazali su jedinstvene obrasce zijevanja, što upućuje na postojanje urođenog središnjeg generatora obrazaca u mozgu, piše Science Alert.

Hrvati ovaj sok rijetko konzumiraju, a nevjerojatan je za jetru: Napravi se jednostavno i jeftino

Istraživači navode:

„Ova fleksibilnost mogla bi objasniti varijacije u obrascima zijevanja među sudionicima, a istovremeno zadržati prepoznatljiv, individualno specifičan obrazac; i implicira da obrasci zijevanja nisu naučeni, već su urođeni aspekt neurološkog programiranja.“

Drugim riječima, način na koji zijevamo je dio našeg neurološkog hardvera, a ne samo navika ili imitacija drugih.

Zašto zijevanje nije isto kao duboko disanje

Znanstvenici još nisu sigurni zašto zijevanje pokreće CSF u suprotnom smjeru od dubokog disanja. Jedna teorija sugerira da bi to moglo imati ulogu u čišćenju mozga, uklanjanju metaboličkog otpada, dok druga ideja sugerira hlađenje mozga.

Povezanost zijevanja s mozgom potvrđuje i činjenica da veći mozgovi obično dovode do duljih zijevanja, što implicira da se ovo ponašanje evolucijski razvilo u skladu s funkcijom središnjeg živčanog sustava.

Zijevanje ostaje misterij, ali je potencijalno adaptivno ponašanje

Zijevanje je zbunjujuća pojava koja se javlja kod mnogih vrsta i koja je zarazna među ljudima i životinjama. Istraživači zaključuju:

„Zijevanje se čini kao vrlo adaptivno ponašanje i daljnja istraživanja njegovog fiziološkog značaja mogla bi se pokazati plodonosnima za razumijevanje homeostaze središnjeg živčanog sustava.“