No, mogu li nas biljke zapravo čuti? Poznato je kako biljke reagiraju na dodire i sunce, primjerice suncokreti koji se uvijek okreću prema suncu, mogu li isto tako reagirati i na zvuk?

Biljke percipiraju zvuk kroz vibraciju koju zvuk proizvodi, primjerice osjetit će kako gusjenica jede list, ali osjetit će i vibracije koje se prenose kroz tlo ili zrak. Također, biljke posebno reagiraju na zujanje pčela. Pčele su ključne za razmnožavanje biljaka, stoga biljke samo 3 minute nakon što čuju zujanje pčela počinju proizvoditi slađi nektar. 

Znanstvenici su otkrili i kako pojedine biljke reagiraju na šum vode, tako se primjerice korijenje graška proteže u smjeru šuma vode, a pretpostavlja se kako grašak taj šum vode osjeti kroz vibracije u tlu. 

Zvuk nije ništa drugo nego oblik vibracije. Čujemo zvukove zbog načina na koji naš mozak pretvara te vibracije u električne signale. Zmija, na primjer, percipira zvuk na potpuno drugačiji način, kao vibracije kroz površinu njihove kože, gotovo kao oblik ritmičkog dodira. 

Postoje dvije vrste vinove loze koje oprašuju šišmiši u gustim šumama srednjoameričkih prašuma s ogromnim listovima. Ti listovi u biti djeluju poput reflektora zvuka. Oni reflektiraju zvuk koji proizvode šišmiši upravo na njih. Ovaj odjek zvuka omogućuje šišmišima da pronađu ove posebne loze među gustim lišćem u šumi. Dakle, biljke doživljavaju zvuk na brojne načine. 

Kao i kod svakog drugog organizma percepcija zvuka se razvila u biljkama kako bi pogodovala njihovom opstanku i razmnožavanju. Biljke su tijekom svog života izložene raznim zvukovima - kakofoniji kukaca, sporom naletu podzemnih voda, agresivnom žvakanju grabežljivaca biljojeda i šuštanju vlastitog lišća i lišća susjednih biljaka. Stoga je s velikom sigurnošću utvrđeno kako biljke reagiraju na zvukove.