U fascinantnom otkriću koje je oduševilo znanstvenu zajednicu, istraživači su po prvi put uspjeli snimiti živu antarktičku gonatsku lignju (Gonatus antarcticus) u njezinom prirodnom staništu duboko ispod površine oceana. Vijest je objavio National Geographic, koji navodi kako je snimka nastala 25. prosinca 2024. godine, na dubini od čak 2.152 metra, u tzv. zoni ponoćnog oceana ispod površine Antarktičkog oceana.

Povijesni trenutak za biologiju glavonožaca

Tijekom ekspedicije brodom R/V Falkor (too), u organizaciji Schmidt Ocean Institutea, istraživači su pomoću daljinski upravljanog podvodnog vozila (ROV) zabilježili krvavocrvenu lignju dugu oko 90 centimetara kako lebdi kroz tamne vode. Snimku su proslijedili dr. Kat Bolstad, voditeljici Laboratorija za ekologiju i sistematiku glavonožaca na Tehnološkom sveučilištu u Aucklandu, koja je potvrdila identitet životinje.

„Koliko mi je poznato, ovo je prva snimka žive jedinke ove vrste na svijetu,“ izjavila je Bolstad za National Geographic.

Antarktička gonatska lignja poznata je znanosti više od stoljeća, ali do sada su je znanstvenici viđali isključivo mrtvu — uhvaćenu u ribarske mreže ili prepoznatu po kljunovima pronađenima u želucima grabežljivaca. Snimanje žive jedinke u njenom prirodnom okruženju zato predstavlja povijesni trenutak u proučavanju ove misteriozne vrste.

Život u „zoni ponoći“ bez svjetla

Lignja je zatečena u takozvanoj bathypelagičkoj zoni, poznatoj i kao „zona ponoći“, koja se proteže između 1.000 i 4.000 metara ispod površine mora. U toj dubini sunčeva svjetlost ne dopire, a jedini izvor svjetlosti potječe od bioluminiscentnih organizama, navodi Nacionalna uprava za oceane i atmosferu SAD-a (NOAA).

Kada se ROV približio, lignja je ispustila oblak zelenkaste tinte — vjerojatno u znak uzbune izazvane dolaskom velikog, osvijetljenog uređaja u njezinom tamnom okruženju. Istraživači su nekoliko minuta pratili lignju, koristeći laserske zrake za procjenu njezine veličine, prije nego što je nestala u mraku.

Anatomija i ponašanje fascinantnog predatora

Iako znanstvenici nisu mogli odrediti spol ni starost životinje, Bolstad je njezinu identifikaciju potvrdila na temelju jedinstvenog anatomskog obilježja: velikog kuka smještenog na krajevima dviju duljih lovki.

„Impresivni kukovi na lovkama vjerojatno služe za hvatanje i onesposobljavanje plijena tijekom zasjedne predacije,“ komentirao je za National Geographic dr. Alex Hayward, viši predavač ekologije i očuvanja okoliša sa Sveučilišta u Exeteru, koji nije sudjelovao u ekspediciji.

Veliki iskorak za istraživanje dubokog mora

Ovo otkriće pruža rijedak uvid u život jednog od najzagonetnijih stanovnika dubokih mora te predstavlja značajan napredak u razumijevanju ekosustava koji su gotovo potpuno nedostupni ljudskom oku. Ujedno pokazuje važnost tehnoloških inovacija u istraživanju oceana, poput ROV sustava, koji omogućuju izravan pogled na bića koja su nekad postojala samo kao legende ili fosilni ostaci.

Iako je susret bio kratak, znanstvenici se nadaju kako će ovo biti tek početak dubljeg proučavanja antarktičke gonatske lignje — i možda ključ za razumijevanje evolucijskih prilagodbi života u jednim od najekstremnijih uvjeta na Zemlji.