NASA je predstavila novu inicijativu pod nazivom LunaRecycle, ambiciozni program čiji je cilj pronaći održiv, inovativan i tehnički izvediv sustav za upravljanje otpadom na budućoj mjesečevoj bazi. Onaj tko uspije osmisliti sustav koji omogućuje obradu, recikliranje ili neutralizaciju otpada bez njegova vraćanja na Zemlju i bez spaljivanja bit će nagrađen iznosom od tri milijuna dolara.

Na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) trenutačni sustav funkcionira tako da se otpad pakira u posebne vreće, skladišti u svemirske letjelice i potom ili vraća na Zemlju ili sagorijeva prilikom ulaska u atmosferu. No takva je praksa, ističe NASA, na Mjesecu neizvediva. Slati svemirske brodove samo radi odvoza ostataka hrane, stare odjeće ili ambalaže bilo bi logistički nepraktično, ekološki upitno i financijski neodrživo.

NASA traži „stručnjake za kante“

U sklopu inicijative LunaRecycle NASA poziva „stručnjake za kante“, kako ih nazivaju u priopćenju, odnosno znanstvenike, inženjere i kreativne inovatore koji mogu osmisliti sustave za preradu, ponovnu uporabu ili neutralizaciju otpada na Mjesecu. Jedini je uvjet jasan: ništa se ne smije vraćati na Zemlju, niti smije sagorjeti.

Iako su rasprave o budućim mjesečevim kolonijama već godinama dio šire vizije ljudskog svemirskog istraživanja, NASA podsjeća da se često zaboravlja jedno vrlo jednostavno pitanje: tko će iznijeti smeće?

Svemirski otpad već sada predstavlja ozbiljan problem

Dok se razmatraju mjesečeve baze, NASA upozorava da je problem svemirskog otpada već danas dramatičan — i to tik uz naš planet. Prema upozorenju agencije, u orbiti se u ovom trenutku nalazi više od 10.000 satelita i više od 100 trilijuna fragmenata svemirskog otpada.

Ovaj problem nije nov. Još 1978. godine znanstvenici Donald Kesler i Burton Cour-Palais razvili su teoriju koja će kasnije postati poznata kao Keslerov sindrom. Teorija opisuje scenarij u kojem se, zbog sve gušćeg svemirskog prometa, povećava vjerojatnost sudara objekata u orbiti. Svaki sudar stvara dodatne fragmente otpada, što može pokrenuti lančanu reakciju sudara i time stvoriti gotovo nekontroliran prsten svemirskog smeća oko Zemlje.

NASA ističe da bi posljedice ozbiljnijih sudara bile dalekosežne. Moglo bi doći do nestanka interneta, prekida mobilnih mreža, gašenja televizijskog signala te otežanog praćenja vremenskih i klimatskih promjena. U najgorem scenariju, upravljanje svemirskim letovima postalo bi iznimno rizično.

Ako ne riješimo otpad u orbiti, kako ćemo graditi baze na Mjesecu?

Agencija upozorava da bez održivog sustava upravljanja otpadom u orbiti možda nećemo moći ni osigurati siguran povratak na Mjesec, a kamoli razviti dugoročne baze koje bi mogle postati nova „deponija“ ako se problem ne riješi na vrijeme.

LunaRecycle stoga nije samo natječaj nego i ključan korak u razvoju buduće svemirske infrastrukture. NASA jasno daje do znanja da su inovacije u upravljanju otpadom jednako važne kao napredne rakete, habitatni moduli ili energetski sustavi. Tek kada naučimo kako pravilno zbrinjavati smeće izvan Zemlje, možemo ozbiljno govoriti o trajnom boravku na Mjesecu.

U potrazi za najboljim rješenjima, NASA poručuje da je budućnost svemirskog istraživanja jednako ovisna o znanstvenim probojima — koliko i o dobro dizajniranim „kantama“.