Priroda se danas uglavnom proučava uz pomoć suvremenih tehnologija, uključujući uređaje za praćenje životinja, snimanje zvukova, analizu uzoraka te izravno promatranje u prirodnom okruženju. Ipak, novo znanstveno istraživanje pokazuje da tragovi važnih otkrića iz biologije mogu biti skriveni i u umjetničkim djelima starim nekoliko stoljeća.

Studija objavljena u časopisu PNAS, koju je vodio Pedro Romero-Vidal sa Biološke stanice Doñana u Sevilli, otkrila je zanimljiv detalj na slici iz 1611. godine, koji se nevjerojatno poklopio sa znanstvenim spoznajama potvrđenima tek 2025. godine.

Neočekivani trag u izmetu šišmiša koji je promijenio razumijevanje vrste

Veliki noćnik (Nyctalus lasiopterus), najveća vrsta šišmiša u Europi, prvi je put privukao pozornost znanstvenika 2001. godine kada su u njegovu izmetu pronađeni ostaci perja brojnih ptica pjevica.

To je tada ukazivalo na mogućnost da se ova vrsta hrani pticama, a ne isključivo kukcima, no takvo ponašanje nije bilo izravno potvrđeno sve do 2025. godine. Tada su šišmiši opremljeni minijaturnim uređajima za praćenje snimljeni kako u letu love ptice selice i hrane se njima, bez slijetanja na tlo.

Natural history on canvas: Brueghel knew about bird-eating noctule bats https://t.co/QstGJWoBpY pic.twitter.com/CNISr97iAp

— Jim Rigney (@RigneySec) July 2, 2026

Slika iz 17. stoljeća koja je prikazala ono što je znanost tek kasnije potvrdila

Zanimljivo je da istraživači u ovoj studiji uopće nisu tražili dokaze o šišmišima. Analizirali su životinjske prikaze na alegorijskoj slici pod nazivom „Zrak“, koju je 1611. godine naslikao flamanski umjetnik Jan Bruegel Stariji. Na tom djelu prikazano je više od 60 vrsta ptica te tri vrste šišmiša.

U gornjem desnom dijelu slike znanstvenici su primijetili šišmiša koji u ustima nosi malu pticu. Na temelju oblika ušiju, krila, boje krzna i veličine tijela zaključili su da bi mogla biti riječ upravo o velikom noćniku.

Umjetnost kao mogući trag znanstvenih opažanja

Istraživači pritom naglašavaju da slika ne može biti smatrana znanstvenim dokazom. Prema njihovim procjenama, Jan Bruegel Stariji gotovo sigurno nije mogao osobno svjedočiti takvom prizoru, s obzirom na to da veliki noćnik lovi isključivo noću.

Međutim, umjetnik je boravio u Italiji, gdje ova vrsta živi, pa postoji mogućnost da je bio upoznat s njezinim ponašanjem putem priča, opažanja ili neizravnih dokaza poput perja pronađenog u izmetu šišmiša.

Bez obzira na točan izvor inspiracije, činjenica da je na slici prikazan šišmiš koji lovi pticu sugerira da se autor možda oslanjao na stvarna opažanja prirode, a ne isključivo na simbolički prikaz.

Muzejske zbirke kao neiskorišteni izvor znanstvenih otkrića

Autori studije zaključuju da bi digitalizacija muzejske građe mogla dovesti do novih sličnih otkrića u budućnosti. Smatraju da brojna stara umjetnička djela možda već sadrže dragocjene informacije o prirodi, koje su stoljećima ostale nezapažene, iako bi mogle pomoći u boljem razumijevanju bioloških fenomena i povijesti životinjskog svijeta.