A23a (ime najveće sante leda na svijetu), koji se prvi put odvojio od antarktičke obale 1986., proveo je više od tri desetljeća pričvršćen za dno oceana. Međutim, nedavno se ova ogromna ledena ploča otkvačila od Weddellova mora i trenutno pluta velikom brzinom. Više bi bilo prikladno nazvati ju ledenim otokom nego ledenim brijegom. A23a je dvostruko veća od Londona i okolice te se prostire na 1500 četvornih milja.

Kao jedna od dijelova koje su se prije 37 godina odvojile od ledene ploče Filchner na Bijelom kontinentu, A23a je stekla zloglasnost zbog svoje debljine i širine. Led je dubok otprilike 400 m, što ga čini višim od London Shard-a (309,6 m) i nebodera 22 Bishopsgate (278 m).

U posljednjim mjesecima, A23a je navodno bila gurana jakim vjetrovima i brzim strujama. Zanimljivo, sada putuje sjevernim vrhom Antarktičkog poluotoka i može krenuti prema britanskom teritoriju.

Dječak u Škotskoj iskopao artefakte iz civilizacije koja je živjela tisućama kilometara dalje: Evo kako su tamo dospjeli

Govoreći o ovom događaju, dr. Andrew Fleming, stručnjak za daljinska istraživanja iz British Antarctic Survey, izjavio je za BBC: “Pitao sam nekoliko kolega o ovome, pitajući se postoji li moguća promjena temperature vode na policama koja bi to mogla izazvati, ali konsenzus je da je upravo došlo vrijeme. Bio je prizemljen od 1986., ali na kraju će se smanjiti dovoljno da izgubi stisak i počne se kretati. Prvi pokret primijetio sam još 2020. godine", prenosi LADBible.

Potencijalni problemi

Prema prognozama, očekuje se da će ovaj otok putovati prema antarktičkoj 'cirkumpolarnoj struji'. Zatim će biti 'bačen' prema južnom Atlantiku putem poznatim kao 'Aleja santi leda', koja proteže od obale Labradora do jugoistočne obale otoka Newfoundland.

A23a ima mogućnost skretanja prema britanskom prekomorskom teritoriju otoka South Georgia, koji se nalazi oko 1340 milja istočno od argentinskog Cabo Virgenesa. Otok je dom milijunima pingvina, morskih ptica i tuljana.

Ako ledeni otok završi u Južnoj Georgiji, to bi moglo značajno utjecati na divlji svijet, poremetivši rute traženja hrane i otežavajući odraslima hranjenje svojih mladih. Unatoč tome, neki stručnjaci naglašavaju da će, kad ledeni otok stigne do kraja svog putovanja, osloboditi mineralnu prašinu koja će biti izvor vitalnih hranjivih tvari za oceanske ekosustave. Dr. Catherine Walker iz oceanografskog instituta Woods Hole ističe: “Na mnogo načina, ovi ledeni otoci pružaju život; oni su izvor mnogih bioloških aktivnosti.”