Nova studija otkrila je da su se mala jezera na Zemlji značajno proširila tijekom posljednja četiri desetljeća – što je zabrinjavajući razvoj, s obzirom na količinu stakleničkih plinova koje emitiraju slatkovodni rezervoari.

Između 1984. i 2019. godine globalne površine jezera povećale su se za više od 46.000 četvornih kilometara, kažu istraživači, a prenosi Science Alert. To je nešto više od površine koju pokriva Danska. Ugljični dioksid, metan, dušikov oksid i drugi plinovi stalno se proizvode iz jezera, zbog bakterija i gljivica koje se hrane na dnu vode, grickajući mrtve biljke i životinje koje su otplutale na dno jezera.

Sveukupno, ovo širenje jezera jednako je godišnjem povećanju emisija ugljika u regiji od 4,8 teragrama (ili trilijuna grama) CO2 – što je za nastavak usporedbe zemalja jednako povećanju CO2 koje je emitiralo cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo 2012. godine. "Posljednjih desetljeća došlo je do velikih i brzih promjena s jezerima koje utječu na račune stakleničkih plinova, kao i na ekosustave i pristup vodnim resursima", kaže kopneni ekolog Jing Tang sa Sveučilišta u Kopenhagenu u Danskoj.

Zašto su važna jezera

"Između ostalog, naše novostečeno znanje o opsegu i dinamici jezera omogućuje nam da bolje izračunamo njihove potencijalne emisije ugljika." Istraživači su koristili kombinaciju satelitskih slika i algoritama dubokog učenja kako bi procijenili pokrivenost jezera. Zabilježeno je ukupno 3,4 milijuna jezera.

Manja jezera (manje od jednog četvornog kilometra) toliko su važna za izračun stakleničkih plinova jer proizvode veliku količinu emisija u odnosu na svoju veličinu, kaže tim. Ova manje prostrana vodena tijela čine samo 15 posto ukupne površine jezera, ali su odgovorna za 45 posto povećanja proizvodnje ugljičnog dioksida i 59 posto povećanja emisije metana u razdoblju od 1984. do 2019. godine.

"Mala jezera ispuštaju neproporcionalnu količinu stakleničkih plinova jer obično nakupljaju više organske tvari koja se pretvara u plinove", kaže Tang. "I također, zato što su često plitke. To olakšava plinovima da dopru do površine i gore u atmosferu." "U isto vrijeme, mala jezera mnogo su osjetljivija na promjene klime i vremena, kao i na ljudske smetnje. Kao rezultat toga, njihove veličine i kemijski sastav vode uvelike fluktuiraju. Stoga, iako ih je važno identificirati i kartirati, također je i zahtjevnije. Srećom, uspjeli smo učiniti upravo to."

Posljedica ljudske aktivnosti

Istraživači kažu da je više od polovice povećanja pokrivenosti jezera tijekom razdoblja istraživanja posljedica ljudske aktivnosti – u suštini, novoizgrađenih rezervoara. Ostatak je uglavnom posljedica otapanja ledenjaka i permafrosta, uzrokovanih zagrijavanjem našeg planeta. Istraživači se nadaju da će se njihovi podaci pokazati korisnima za buduće klimatske modele, sa značajnim dijelom stakleničkih plinova koji potencijalno dolaze s površina jezera kako se topljenje i zagrijavanje nastavljaju.

"Nadalje, skup podataka može se koristiti za bolju procjenu vodnih resursa u slatkovodnim jezerima i za bolju procjenu rizika od poplava, kao i za bolje upravljanje jezerima – jer područje jezera također utječe na bioraznolikost", kaže Tang.