Planetolozi su otkrili slane glečere blizu sjevernog pola Merkura, podižući mogućnost da bi najbliži planet Suncu mogao biti sposoban za život. Novi rezultati, dobiveni korištenjem prošlih promatranja NASA-inog umirovljenog sonde MESSENGER, objavljeni su u časopisu The Planetary Science Journal u studenom.

"Naša otkrića dopunjuju nedavna istraživanja koja pokazuju da Pluto ima glečere od dušika, što sugerira da se fenomen glečenja proteže od najtoplijih do najhladnijih područja unutar našeg Sunčevog sustava", izjavio je vodeći autor istraživanja Alexis Rodriguez, planetolog u Planetary Science Institute (PSI) sa sjedištem u Arizoni.

Ovi glečeri, pronađeni u kraterima Raditladi i Eminescu na Merkuru, nisu baš poput tipičnih ledenjaka koje poznajemo na Zemlji. Umjesto toga, to su tokovi soli koji su zarobili nestabilne spojeve duboko ispod površine Merkura. U geološkim terminima, nestabilne tvari su kemikalije koje lako isparavaju na planetu, poput vode, ugljičnog dioksida i dušika. Čudne solne stijene Merkura otkrivene su udarima asteroida, koji su izložili ovu materiju zarobljenu ispod površine; zato su znanstvenici otkrili glečere u kraterima.

Iznenađujući nalaz

Glečeri su iznenađujući nalaz na Merkuru zbog njegove blizine Suncu; planet je 2,5 puta bliži našoj zvijezdi nego što je Zemlja. Na toj maloj udaljenosti stvari su puno vruće. Ipak, ti tokovi soli mogli su sačuvati svoje nestabilne tvari "više od milijardu godina", prema suautoru istraživanja Bryanu Travisu, također planetologu u PSI.

Iako slane naslage na Merkuru nisu analogne tipičnim ledenjacima ili Arktičkim glečerima, slična slana okruženja postoje i na Zemlji, pa geolozi imaju dobru predodžbu o tome kako izgledaju ta okruženja - i hoće li život moći nastati tamo.

"Specifične soli na Zemlji stvaraju staništa koja su pogodna čak i u nekim od najneprijateljskijih okoliša gdje se pojavljuju, poput aridne pustinje Atacama u Čileu", rekao je Rodriguez. "Ovaj način razmišljanja navodi nas na razmišljanje o mogućnosti podzemnih područja na Merkuru koja bi mogla biti gostoljubivija od njegove surove površine."

Astronauti tvrde da svemir ima dosta specifičan miris: Navodno nije nimalo ugodan i drugačiji je od svega ostalog

Možda bi mogao održavati život

S nestabilnim tvarima - koje su nužne za život, posebno vodu - zarobljenim pod zemljom, Merkur bi možda mogao održavati podzemni život zaštićen od jakih zraka sunca. Baš kao što planetarni sustavi imaju "zlatne zone" - područja oko svoje zvijezde gdje tekuća voda može postojati - možda ima sličnu "potencijalno naseljivu" regiju ispod svoje površine, predložili su istraživači. I ako Merkur može podržavati život, tada bi egzoplaneti slični Merkuru mogli postati privlačniji znanstvenicima koji tragaju za izvanzemaljskim životom.

Otkriće ovih glečera također pomaže objasniti dugogodišnju misteriju o Merkuru: krateri s izvađenim komadima. Istraživači predlažu da su mala udubljenja uočena na nekim kraterima nekada bila ispunjena nestabilnim tvarima prije nego što ih je udarac izložio i ispario.

Možda je bilo jezera

Jedno veliko pitanje ostaje: kako su nestabilni slojevi došli tamo u prvom redu? Promatranja sjevernog pola Merkura sugeriraju da su nestabilne tvari deponirane na već formiran pejzaž. Rodriguez predlaže da bi mogle potjecati "iz kolapsa prolazne, vruće prapovijesne atmosfere na početku Merkurove povijesti".

Alternativno, možda su na Merkuru postojala jezera, predlaže suautor istraživanja Jeffrey Kargel, također u PSI. Možda je "gusta, visoko slana para" procurila iz vulkanskog unutrašnjosti mladog Merkura, a zatim isparila, ostavljajući sol iza sebe, rekao je.

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se stvarno rasvijetlilo što može vrebati ispod površine Merkura.