Posjet trgovačkom centru i kupnja nove odjeće za mnoge završavaju uzbuđenjem i željom da se novi komadi odmah odjenu. Ipak, iskustvo jedne kupnje pokazuje suprotno. Nakon povratka kući s potpuno novom odjećom, prvi potez bio je uključivanje perilice rublja. Iako odjeća nije izgledala prljavo, osjećaj nelagode nije nestajao, posebno zbog pomisli da je netko drugi možda isprobavao iste komade i na tkanini ostavio bakterije ili druge nečistoće. Dok je za donje rublje gotovo svima jasno da ga treba oprati prije nošenja, pitanje se nameće samo po sebi: vrijedi li isto i za majice, traperice, čarape i ostalu odjeću ili se time samo nepotrebno troše vrijeme, energija i deterdžent?

Kako bi dobila jasan odgovor, autorica je razgovarala s Richardom Handelom, internim stručnjakom za pranje rublja, kao i s nizom drugih relevantnih stručnjaka. Zaključak do kojeg je došla, kako sama priznaje, otvorio je potpuno novu razinu zabrinutosti.

Stručnjaci su složni: pranje prije nošenja nije pretjerivanje

Svi stručnjaci za tkanine i održavanje odjeće s kojima je razgovarala preporučuju, ili barem snažno savjetuju, pranje svih odjevnih predmeta prije prvog nošenja. Ta preporuka posebno je važna za osobe s osjetljivom kožom, ali i kada se kupuje odjeća za bebe. Richard Handel upozorava da na novoj odjeći mogu zaostati kemikalije iz procesa proizvodnje i završne obrade, koje kod osjetljivih osoba mogu izazvati kožne reakcije.

Profesorica tekstilnih znanosti Karen Leonas sa Sveučilišta North Carolina State pojašnjava da te kemikalije uključuju surfaktante, sredstva za izbjeljivanje i razne lubrikante. Iako su mnoge od tih tvari namijenjene tome da ostanu u tkanini, Leonas ističe da se tijekom proizvodnje dodaju u više faza te da ponekad dolazi do njihovog pretjeranog nanošenja. Upravo te prekomjerne količine kemikalija i boja koje ostaju na površini tkanine preporučuje se ukloniti pranjem prije nošenja. Potrošači, pritom, nemaju način saznati koje su točno kemikalije korištene jer proizvođači nisu obvezni te informacije navoditi na etiketama.

Leonas dodaje da Sjedinjene Američke Države reguliraju uvoz odjeće s određenim kemikalijama i bojama koje se koriste u proizvodnji. Neke od tih tvari, poput onih koje odjeću čine otpornom na gužvanje, vatru ili vodu, zapravo je poželjno zadržati. Kvaliteta samog odjevnog predmeta određuje hoće li se te korisne tvari izgubiti pranjem. Međutim, kako naglašava, većina labavih kemikalija koje se lako prenose na kožu ili drugu odjeću uklanja se već pri prvom pranju.

Ni prirodni materijali nisu bez kemikalija

Kupnja odjeće od prirodnih vlakana ne znači nužno da u procesu proizvodnje nisu korištene kemikalije. Istraživači u Španjolskoj testirali su odjeću izrađenu od prirodnih i sintetičkih vlakana na prisutnost formaldehida, jedne od kemikalija koje se često koriste u proizvodnji tekstila. Utvrđene razine bile su ispod granica dopuštenih u Europskoj uniji, no u pet od dvanaest kategorija testirane odjeće, komadi izrađeni od organskog pamuka sadržavali su više formaldehida nego oni od običnog pamuka. Dobra vijest je da nakon pranja i ponovnog testiranja u nijednom uzorku više nije pronađen trag formaldehida.

Zašto je pranje posebno važno kod dječje odjeće

Karen Leonas posebno naglašava važnost pranja nove odjeće za bebe jer je njihova koža tanja od kože odraslih i kemikalije se lakše apsorbiraju. Prisjećajući se vlastitog doktorskog istraživanja, koje se bavilo poljoprivrednicima i prodorom pesticida kroz odjeću, ističe da su djeca bila znatno osjetljivija. Kako navodi, poljoprivrednici često ne bi pokazivali znakove trovanja pesticidima, dok bi njihova djeca, koja bi grlili u istoj radnoj odjeći, razvijala simptome jer su se pesticidi nalazili na tkanini.

Dug put od tvornice do trgovine pun nevidljivih rizika

Kemikalije iz proizvodnje nisu jedini razlog zašto novu odjeću treba oprati. Leonas upozorava da velik dio odjeće kupljene u SAD-u dolazi iz inozemstva te prolazi kroz dug i složen opskrbni lanac. Komponente odjeće dolaze iz različitih dijelova svijeta u tvornice gdje se šivaju, zatim putuju do distributivnih centara i naposljetku do trgovina. Tijekom tog procesa, odjeću dodiruje velik broj ljudi, a postoji i mogućnost da dođe u kontakt s prljavštinom, gljivicama ili čak kukcima. Nakon dolaska u trgovine, odjeću dodatno diraju prodavači i kupci koji je isprobavaju.

Odjeća proizvedena u SAD-u ima kraći put od tvornice do police, pa je potencijalno izložena manjem broju dodira, no jednom kada se nađe u trgovini, izložena je istim rizicima kao i uvozna roba.

Boje koje mogu uništiti namještaj

Još jedan razlog za pranje nove odjeće krije se u bojama. Ako boja nije pravilno fiksirana, može se prenijeti na druge tkanine ili čak na namještaj. Upravo prvim pranjem uklanjaju se višak boje i smanjuje rizik od neugodnih iznenađenja.

Leonas pritom ističe da se preporuka pranja ne odnosi samo na odjeću. Posteljinu, plahte, jastučnice, deke, kao i ručnike i krpe, također bi trebalo oprati prije prve uporabe.

Kako pravilno oprati novu odjeću

Zachary Pozniak, operativni direktor tvrtke za njegu odjeće Jeeves New York, savjetuje pranje nove odjeće u hladnoj ili mlakoj vodi uz blago okretanje kako bi se izbjeglo skupljanje ili puštanje boje. James Joun, suosnivač i operativni direktor njujorške praonice i kemijske čistionice Rinse, preporučuje korištenje blagih deterdženata i strogo pridržavanje uputa s etiketa. Također naglašava važnost pranja odjeće sličnih boja zajedno, jer, kako kaže, neki jarko obojeni komadi mogu pri prvom pranju blago izblijedjeti ili pustiti boju.

Čak i kada se pere u hladnoj vodi, nova odjeća može promijeniti izgled. Larissa Shepherd, docentica na Cornellovu odjelu za humanu ekologiju i stručnjakinja za znanost o vlaknima, objašnjava da sjajni i glatki izgled s police može nestati nakon pranja zbog nestabilnih završnih obrada koje nisu trajne.