Ako ste ikada zagrizli svježi komad ananasa i osjetili neobično peckanje, trnce ili svrbež u ustima, niste jedini. Mnogi taj osjećaj opisuju kao da su im usta puna „blago razdraženih pčela“. Iako se na prvu može posumnjati na alergiju ili intoleranciju, taj fenomen je gotovo univerzalan i u pravilu nema veze s alergijskom reakcijom.

Objašnjenje je, prema znanstvenicima, kombinacija obrambenih mehanizama same biljke i kemijskog sastava ploda – a razlog je, kako navode, pomalo neugodan.

Biljka koja se brani iglicama

Jedan od ključnih razloga krije se u načinu na koji se biljka ananasa štiti od predatora. „Ananasi imaju neugodne strukture zvane ‘rafidi’, koje su igličasti, netopivi kristali kalcijeva oksalata“, objasnila je Haleh Cohn, koja je u vrijeme pisanja članka 2023. godine studirala anatomiju i staničnu biologiju na Sveučilištu McGill, u tekstu za McGillov Ured za znanost i društvo.

Ti sićušni kristali djeluju poput mikroskopskih iglica. „To bi mogao biti način na koji se biljke brane od predatora, budući da ne mogu pobjeći, sakriti se ili uzvratiti udarac“, napisala je Cohn. „Ako se biljka ošteti, sok ili slina mogu potaknuti izbacivanje tih iglica, koje zatim mogu ubosti sluznicu usne šupljine predatora i izazvati iritaciju.“

Drugim riječima, dok vi jedete ananas, ananas na određeni način „uzvraća udarac“.

Kiselost i enzim koji razgrađuje proteine

No rafidi nisu jedini krivac. Ananas je i izrazito kiseo. Njegov pH obično se kreće između 3 i 4, što je približno razini kiselosti octa. Sama ta kiselost može nadražiti osjetljivu sluznicu usne šupljine.

Treći, možda i najvažniji faktor, jest prisutnost bromelaina – kompleksa enzima koji razgrađuje proteine na njihove sastavne aminokiseline. Upravo zbog bromelaina ananas se često koristi kao prirodni omekšivač mesa, jer enzim zapravo djelomično „probavlja“ meso.

Svaka od tih komponenti pojedinačno može izazvati blagu nelagodu, ali u kombinaciji njihov učinak postaje snažniji. „Bromelain ima mukolitička svojstva, što znači da može razgraditi dio sluzi u našoj slini koja štiti sluznicu usne šupljine“, objasnila je Cohn. Ta sluznica već je prethodno izložena ubodima rafida, pa dodatna razgradnja zaštitnog sloja pogoršava osjet peckanja.

„S oslabljenom obrambenom linijom, kiseli pH soka ananasa može izazvati neugodno peckanje“, napisala je Cohn.

Trebamo li prestati jesti ananas?

S obzirom na „agresivne“ sastojke ananasa, nameće se pitanje treba li ga uopće izbjegavati. No stručnjaci poručuju da nema razloga za paniku.

„Kada jedete ananas, koncentracija bromelaina iznosi oko 500 mikrograma po mililitru“, rekao je Alessandro Colletti, farmakolog sa Sveučilišta u Torinu koji proučava bromelain, u razgovoru za Live Science 2022. godine. „Dakle, koncentracija zapravo nije tako visoka.“

Čak i kada bi bila viša, to ne bi nužno značilo da je opasna. Iako je bromelain zaslužan za osjećaj trnaca u ustima – i, prema barem jednoj studiji, za znatan broj uginulih gusjenica – istodobno može imati i potencijalne zdravstvene koristi.

Nekoliko manjih studija pokazalo je da bromelain može pomoći u smanjenju simptoma sinusitisa, kao i boli i oteklina nakon vađenja umnjaka. Od 2022. godine u Sjedinjenim Američkim Državama koristi se i u topikalnom tretmanu za uklanjanje mrtvog tkiva nakon teških opeklina.

Iako znanstveni dokazi još nisu posve čvrsti, takvi nalazi mogli bi objasniti zašto se ananas stoljećima koristio u tradicionalnoj medicini Južne i Srednje Amerike.

Vrijedi li izdržati peckanje?

Unatoč kratkotrajnoj nelagodi, ananas ostaje nutritivno vrijedna namirnica s nizom potencijalnih zdravstvenih koristi. Ako možete podnijeti osjećaj peckanja, nema razloga da ga izbjegavate.

Drugim riječima, blagi trnci u ustima nisu znak opasnosti, već rezultat sofisticiranog spoja prirodnih obrambenih mehanizama i biokemijskih procesa. Ananas možda „uzvraća“, ali u umjerenim količinama i dalje može biti koristan dodatak prehrani – pod uvjetom da ga, kako bi neki duhovito dodali, ne stavljate na pizzu.