Mislilo se kako se većina neželjenih učinaka nakon dijete događa zbog nerealnih ciljeva i zbog nedostatka jasnog plana koji može pomoći u održavanju željene težine. Ipak, nova znanstvena studija, objavljena u veljači u časopisu PLOS Medicine, otkrila je potpuno nove uzročnike problema s održavanjem težine nakon provođenja dijete.

Naime, ta se studija usredotočila na istraživanje perfluoroalkilnih kemikalija (PFAS) koje se posljednih 60 godina mogu pronaći u brojnim non-stick tavama, kao i u raznim pakiranjima hrane što je dovelo i do njihovog ispuštanja u vodu i samim time zagađivanja lanca opskrbe hranom. Prethodne studije dokazale su kako su PFAS povezane s pretilošću i drugim zdravstvenim problemima.

Profesor s Harvarda, Qi Sun, istaknuo je kako je nova studija utvrdila kako te kemikalije najvjerojatnije određuju koliko će kilograma pojedinci dobiti nakon dijete, odnosno kako će ljudi koji imaju više tih kemikalija u organizmu na kraju dobiti više kilograma.

Tijekom provođenja studije, znanstvenici su analizirali podatke prikupljene sredinom 2000.-ih u sklopu kliničkog ispitivanja Prevencija prekomjerne težine pomoću novih prehrambenih strategija (POUNDS Lost). Ispitivanje je uključivalo 621 osobu s prekomjernom tjelesnom težinom u dobi od 30 do 70 godina.

Glavni fokus ispitivanja bio je ispitati učinke četiri vrste niskokaloričnih dijeta na težinu, ali su istraživači također mjerili koncentracije PFAS kemikalija u krvi svakog sudionika na početku studije. Analizirajući ove podatke, znanstvenici su utvrdili koliko su kilograma izgubili sudionici, jesu li uspješno održavali težinu nakon provedene studije te njihove razine PFAS.

Zanimljivo je da koncentracije PFAS-a nisu utjecale na sposobnost gubljenja kilograma. Međutim, nakon što je ispitivanje završilo, činilo se da je onima s višim razinama PFAS-a u svom sustavu bilo teže održavati težinu, a učinak je bio lošiji kod žena. Studija je pronašla povezanost između PFAS i debljanja.

Osim toga, znanstvenici su otkrili da su „razine PFAS također povezane s nižom stopom metabolizma u mirovanju“, rekao je profesor Sun. „Ako imate nižu brzinu metabolizma u mirovanju, vaš metabolizam u mirovanju je spor pa niste u mogućnosti sagorjeti previše energije i zato dobivate na težini.“

Ova studija dokazuje kako održavanje težine uključuje više stavki od kontrole kalorijskog unosa i vježbanja.