Riječ je o obitelji Fugate, poznatoj kao "Plavi Fugate" ili "Plavi ljudi iz Kentuckyja". Njihova je priča povezana sa zajednicom u području Troublesome Creeka, u Apalačima, gdje su generacijama živjeli članovi nekoliko međusobno povezanih obitelji.

Prema dostupnim povijesnim i medicinskim izvorima, plava boja kože bila je posljedica nasljedne methemoglobinemije, rijetkog poremećaja koji mijenja sposobnost hemoglobina da prenosi kisik.

Sve je počelo s Martinom Fugateom i Elizabeth Smith

Priča seže do početka 19. stoljeća, kada je Martin Fugate stigao u Kentucky. Izvori ga smještaju u područje Troublesome Creeka oko 1820. godine.

Oženio se Elizabeth Smith, a ključna okolnost bila je činjenica da su oboje nosili recesivnu genetsku varijantu povezanu s methemoglobinemijom. Prema jednom medicinskom prikazu, imali su sedmero djece, od kojih je četvero imalo plavu boju kože.

Upravo je recesivna priroda poremećaja važna za razumijevanje cijele priče.

Da su se članovi obitelji tijekom sljedećih generacija povezivali s ljudima koji nisu nosili istu genetsku varijantu, poremećaj bi se mnogo rjeđe pojavljivao. Međutim, Fugateovi su živjeli u vrlo izoliranoj zajednici, a ljudi su se desetljećima ženili i udavali unutar relativno malog lokalnog kruga obitelji.

Ovu ribu najčešće jedemo, smatra se najnezdravijom: Puna je 'teških' otrova

Zbog izoliranosti gen se širio generacijama

U tadašnjem ruralnom području Apalača prometne veze bile su vrlo ograničene. Zbog toga je lokalno stanovništvo uglavnom ostajalo unutar vlastite zajednice.

Među prezimenima koja se pojavljuju u obiteljskim stablima bili su Fugate, Smith, Combs, Ritchie i Stacy. Te su se obitelji međusobno povezivale kroz brakove, pa je ista recesivna genetska varijanta imala puno veće šanse ponovno se susresti u potomstvu.

U jednom posebno neobičnom slučaju navodi se da se Zachariah Fugate, jedan od Martinove i Elizabethine djece, oženio sestrom svoje majke, odnosno vlastitom tetom. Kasnije su se nastavljali brakovi između rodbinski povezanih obitelji.

Jedna od tih obiteljskih linija dovela je i do Lune Stacy, koja se u izvorima navodi kao jedna od najizraženije plavih pripadnica obitelji. Luna je imala 13 djece, a njezin je životni vijek bio 77 godina.

U pojedinim opisima njezin izgled bio je vrlo upečatljiv, a navodi se i da su joj usne izgledale izrazito tamno, gotovo poput modrice.

Luna se u 19. stoljeću udala za Johna Stacyja, s kojim je dobila 13 djece. Genetska osobina tako se nastavila pojavljivati i u sljedećim generacijama.

Zašto je njihova koža bila plava?

Odgovor je u krvi, a ne u pigmentu kože.

Methemoglobinemija je rijedak poremećaj koji zahvaća hemoglobin, protein u crvenim krvnim stanicama zadužen za prijenos kisika kroz tijelo. Kod tog poremećaja nastaje povećana količina methemoglobina, oblika hemoglobina koji ne može normalno otpuštati kisik tkivima. Posljedica može biti cijanoza, zbog koje koža, usne, nokti i jezik mogu poprimiti plavu, ljubičastu ili sivkastu boju.

Kod Fugateovih se radilo o nasljednom obliku poremećaja. Istraživanja su pokazala da je problem povezan s nedostatkom aktivnosti enzima koji sudjeluje u pretvaranju methemoglobina natrag u funkcionalni hemoglobin. Upravo je to kasnije pomoglo liječnicima da objasne neobičnu boju kože članova obitelji.

Važno je pritom naglasiti da methemoglobinemija nije samo estetski problem. Ovisno o vrsti poremećaja i razini methemoglobina, može izazvati ozbiljne, pa čak i po život opasne komplikacije. Međutim, neki ljudi s blažim oblicima mogu imati prvenstveno cijanozu bez težih zdravstvenih posljedica.

Upravo su mnogi pripadnici Fugateove obitelji, prema povijesnim izvještajima, unatoč plavoj koži živjeli relativno normalnim životom.

Liječnik je 1960-ih odlučio pronaći odgovor

Slučaj je desetljećima ostao svojevrsna lokalna nepoznanica, sve dok za njega nije zainteresiran dr. Madison Cawein, hematolog sa Sveučilišta Kentucky.

Tijekom 1960-ih Cawein je počeo tražiti ljude u regiji koji su imali karakterističnu plavu boju kože. Uz pomoć medicinske sestre Ruth Pendergrass uspio je pronaći nekoliko članova obitelji i uzeti im uzorke krvi.

Istraživanje je pokazalo da se iza neobične boje kože krije nasljedna methemoglobinemija povezana s manjkom enzima diaphorase. Cawein i njegovi suradnici svoja su otkrića objavili 1964. godine u časopisu Archives of Internal Medicine, u radu pod naslovom "Hereditary Diaphorase Deficiency and Methemoglobinemia".

Time je konačno ponuđeno znanstveno objašnjenje za pojavu koja je generacijama zbunjivala stanovnike tog područja.

Hrvat putovao Srbijom, a onda u trgovini ugledao prizor koji ga je zaprepastio: 'Pogledajte gdje je naš dres'

Najveće iznenađenje bilo je liječenje – plava tvar uklonila je plavu boju

A onda je uslijedio gotovo nevjerojatan dio priče.

Cawein je ustanovio da metilensko modrilo, odnosno metilensko plavilo (methylene blue), može pomoći u smanjenju količine methemoglobina i tako ukloniti plavičastu boju kože.

Na prvi pogled zvučalo je potpuno nelogično: kako bi nešto što je samo po sebi plave boje moglo pomoći ljudima čija je koža plava?

No mehanizam nije imao nikakve veze s jednostavnom teorijom miješanja boja. Metilensko plavilo djeluje na biokemijski proces u krvi i pomaže pretvaranju methemoglobina u oblik hemoglobina koji može bolje sudjelovati u prijenosu kisika. Danas se metilensko plavilo i dalje koristi kao lijek za određene slučajeve methemoglobinemije.

Povijesni izvještaji o Caweinovu radu navode da se nakon primjene plava boja kože povukla vrlo brzo. Članovi obitelji prvi su put vidjeli svoju kožu u normalnijoj, ružičastoj nijansi, prenosi LadBible. 

Budući da je učinak bio privremen i jer se metilensko plavilo izlučuje iz organizma, obiteljima su davane tablete za svakodnevnu primjenu, prema povijesnim prikazima tog liječenja.

Rijetka bolest koja je postala poznata širom svijeta

Priča o Fugateovima s vremenom je prerasla granice malene zajednice u Kentuckyju. Ono što je nekoć bilo obiteljska tajna i razlog nelagode postalo je poznat slučaj iz medicinske i genetske povijesti.

Istodobno, njihova priča pokazuje koliko je izoliranost malih zajednica u prošlosti mogla utjecati na širenje recesivnih genetskih poremećaja.

U slučaju Fugateovih nije riječ o tome da je "plava krv" doslovno tekla njihovim venama. Njihova je krv sadržavala neuobičajeno povećan udio methemoglobina, što je zbog smanjene sposobnosti prijenosa kisika uzrokovalo karakterističnu cijanozu i plavkast izgled kože.

I upravo je to ono što ovu priču čini toliko fascinantnom: ono što je generacijama izgledalo kao gotovo nadnaravna pojava na kraju je dobilo sasvim konkretno medicinsko objašnjenje.