Jedna od najpoznatijih slika u povijesti – Vitruvijev čovjek Leonarda da Vincija – krije tajnu koja je zbunjivala znanstvenike i povjesničare više od pet stoljeća. Novo istraživanje londonskog stomatologa otkrilo je da je genijalni renesansni umjetnik možda koristio naprednu geometrijsku proporciju, koja službeno nije bila poznata sve do 19. stoljeća. Otkriće baca novo svjetlo na matematički genij slavnog talijanskog umjetnika i znanstvenika.

Da Vincijev Vitruvijev čovjek skriva matematičku tajnu staru više od 500 godina

Leonardo da Vinci, slavni talijanski polimat i autor Mona Lise, bio je poznat po svom izvanrednom razumijevanju matematike, anatomije i proporcija. No, čini se da je njegov geometrijski uvid bio daleko ispred vremena u kojem je živio.

Kako otkriva novo istraživanje, da Vinci je u svom legendarnom crtežu Vitruvijev čovjek iz 1490. godine možda koristio matematički omjer koji znanstvenici nisu formalno definirali sve do početka 20. stoljeća. Ova nova teorija dolazi od londonskog stomatologa Roryja Mac Sweenyja, koji vjeruje da je napokon riješio tajnu jedne od najanaliziranijih i najzagonetnijih umjetnina u povijesti.

Skriveni trag u najpoznatijem crtežu svijeta

Mac Sweeny je otkrio ključni detalj koji se, kako tvrdi, stoljećima skrivao „pred našim očima“ – jednakostranični trokut smješten u području između nogu Vitruvijeva čovjeka. Upravo taj geometrijski oblik, tvrdi, objašnjava zašto je da Vinci odabrao točno određene proporcije za ruke i noge.

Vitruvijev čovjek djelomično je inspiriran spisima rimskog arhitekta Vitruvija, koji je tvrdio da se savršeno ljudsko tijelo može upisati unutar kruga i kvadrata. Da Vincijev crtež to prikazuje kroz dvije različite poze – jednu u kojoj čovjek stoji raširenih ruku i skupljenih nogu unutar kvadrata, i drugu, s podignutim rukama i raširenim nogama unutar kruga.

Dugo se vjerovalo da je da Vinci koristio zlatni rez, no mjerenja nisu nikada savršeno odgovarala toj teoriji.

Ključ otkrića: jednakostranični trokut i tajanstveni omjer 1,633

Prema riječima Mac Sweenyja, pravo rješenje ovog geometrijskog misterija skriva se upravo u jednakostraničnom trokutu koji se, kako je i sam da Vinci zapisao u svojim bilješkama, formira između nogu kada čovjek stoji u određenom položaju.

“Ako raširiš noge i podigneš ruke dovoljno visoko da ti vrhovi prstiju dotaknu liniju vrha glave... prostor između nogu bit će jednakostranični trokut,” napisao je Leonardo da Vinci u svojim bilješkama o Vitruvijevu čovjeku.

Kada je Mac Sweeny matematički izračunao taj trokut, ustanovio je da omjer između širine raširenih nogu i visine pupka iznosi otprilike 1,64 do 1,65. Taj broj iznimno je blizak tetraedarskom omjeru 1,633, koji opisuje optimalan način na koji se kugle mogu gusto posložiti u prostoru – omjer koji je službeno definiran tek 1917. godine.

Od ljudske čeljusti do univerzalne geometrije

Mac Sweeny objašnjava da je isti omjer 1,633 poznat i u stomatologiji još od 1864. godine, kroz koncept tzv. Bonwillova trokuta, koji opisuje optimalni položaj čeljusnih zglobova i zuba za pravilnu funkciju žvakanja.

Smatra da to nije slučajnost. Kao što se kristali, minerali i biološki sustavi u prirodi spontano organiziraju prema geometrijskim zakonitostima koje maksimiziraju učinkovitost, i ljudska anatomija, tvrdi on, slijedi slične tetraedarske obrasce.

“Ako se tetraedarski omjer ponavlja kroz ljudsko tijelo, to je zato što se naša anatomija razvila prema geometrijskim principima koji upravljaju optimalnom prostornom organizacijom svemira,” objašnjava Mac Sweeny.

Drugim riječima, da Vinci je možda nesvjesno otkrio univerzalni matematički princip koji povezuje strukturu ljudskog tijela s osnovnim zakonima prirode.

Da Vinci kao intuitivni matematički genij

Mac Sweeny u svom radu piše da se “isti geometrijski odnosi koji se pojavljuju u optimalnim kristalnim strukturama, biološkim arhitekturama i Fullerovim koordinatnim sustavima” mogu pronaći i u ljudskim proporcijama koje je da Vinci iscrtao.

“To sugerira da je Leonardo intuitivno razumio temeljne istine o matematičkoj prirodi same stvarnosti,” zaključuje Mac Sweeny.

Njegovo otkriće, objavljeno u časopisu Journal of Mathematics and the Arts, izazvalo je veliko zanimanje u znanstvenim i umjetničkim krugovima, iako se ostali stručnjaci još nisu jednoglasno izjasnili o njegovim tvrdnjama.

Tajna između nogu Vitruvijeva čovjeka

Činjenica da je da Vinci u svojim bilješkama izričito spomenuo jednakostranični trokut daje dodatnu težinu ovoj teoriji. Iako su stoljećima povjesničari umjetnosti raspravljali o simbolici i proporcijama Vitruvijeva čovjeka, Mac Sweenyjevo otkriće moglo bi biti najbliže rješenje jedne od najvećih umjetničkih zagonetki svih vremena.