Zimsko održavanje automobila često izaziva podjele među vozačima. Dok jedni smatraju da vozilo tijekom hladnih mjeseci treba redovito prati kako bi se uklonili ostaci soli i prljavštine s kolnika, drugi vjeruju da je bolje izbjegavati autopraonice jer bi učestalo pranje moglo oštetiti boju vozila. Prema pisanju HAK Revije, stručnjaci iz Njemačkog autokluba (ADAC) ponudili su konkretne smjernice kako bi vozačima olakšali donošenje pravilne odluke.

Koliko često prati vozilo zimi?

Prema preporukama ADAC-a, učestalost pranja zimi ne bi trebala biti bitno drukčija od one tijekom ljetnih mjeseci. Automobil je preporučljivo oprati kada vozač procijeni da je to potrebno. Iako zimski uvjeti donose specifičnu vrstu nečistoće, prvenstveno sol s prometnica, ona ne predstavlja ozbiljan rizik za lak ukoliko je vozilo u dobrom tehničkom stanju.

Stručnjaci ističu da noviji automobili imaju dodatne tvorničke zaštite, uključujući zaštićen donji dio karoserije i pocinčane limove, što znatno smanjuje mogućnost oštećenja.

Rizici za starija vozila i kada pranje treba izbjegavati

Kod starijih automobila situacija je osjetljivija. Oštećenja na zaštitnim slojevima donjeg dijela karoserije omogućuju prodor soli i vlage do metala, što povećava rizik od korozije.

ADAC upozorava i na vremenske uvjete u kojima je pranje vozila nepoželjno. Na temperaturama nižim od minus deset stupnjeva Celzijevih preporučuje se izbjegavati autopraonice, jer bi nagli kontakt tople vode s ohlađenim površinama mogao izazvati termički šok i oštetiti lak. Prije samog pranja nužno je ukloniti sav sneg i led s vozila kako bi se smanjila mogućnost grebanja površine.

Što izabrati od programa pranja?

Kada je riječ o izboru programa pranja tijekom zime, ADAC navodi da je temeljito uklanjanje prljavštine najvažnije. Skupi programi s vrućim voskom ili dodatnim zaštitnim tretmanima donjeg dijela vozila nisu nužni za očuvanje karoserije.

Stručnjaci ipak preporučuju redovite tehničke kontrole vozila, osobito prije i nakon zimske sezone. Takvi pregledi mogu pomoći u pravodobnom otkrivanju i sanaciji eventualnih oštećenja na zaštiti donjeg dijela karoserije, čime se značajno smanjuje mogućnost pojave korozije.