Američko ratno zrakoplovstvo jednom je razmatralo razvoj tzv. "gay bombe", neobičnog oružja koje bi koristilo kemijske afrodizijake kako bi neprijateljske vojnike učinilo "neodoljivo privlačnima jedni drugima". Ova bizarnost potekla je iz laboratorija Wright Laboratory 1994. godine, kao dio tadašnjeg šestogodišnjeg projekta razvoja nelagodnih (neubojitih) oružja, ukupne vrijednosti 7,5 milijuna dolara. Projekt je na kraju ipak odbačen.

Prema trostraničnom dokumentu koji je pribavila organizacija Sunshine Project — poznata po borbi protiv biološkog oružja — laboratorij je predlagao bombu "koja bi sadržavala kemikalije koje bi uzrokovale da neprijateljski vojnici postanu homoseksualni". Znanstvenici su teoretizirali da bi to moglo uzrokovati raspad neprijateljskih postrojbi jer bi "svi njihovi vojnici postali neodoljivo privlačni jedni drugima".

Iako nikada nije postojala znanstvena potvrda da bi takvo oružje zaista imalo željeni učinak, Sunshine Project otkrio je da je Pentagon ipak predao prijedlog najvišem znanstvenom tijelu u SAD-u — Nacionalnoj akademiji znanosti — još 2002. godine.

Neukusan plan

Vrijedi napomenuti kako je ovaj koncept nastao u vremenu kada je homofobija u Sjedinjenim Američkim Državama bila znatno raširenija i društveno prihvatljivija nego danas, osobito unutar vojnih struktura. Primjerice, kada je tadašnji predsjednik Bill Clinton pokušao ukinuti zabranu homoseksualaca u vojsci, naišao je na žestok otpor najviših vojnih dužnosnika.

Sam dokument opisuje plan kao "neukusan", ali pritom naglašava da je riječ o "potpuno neubojitom" oružju. Osim "afrodizijačke bombe", koju su mediji početkom 2000-ih popularno nazvali "gay bombom", dokument sadrži i niz drugih podjednako neobičnih prijedloga.

Među njima su i kemijske bombe koje bi privukle i razdražile kukce koji bodu ili grizu, glodavce i druge štetočine, kao i kemikalije koje bi označavale neprijateljske vojnike izrazito neugodnim mirisom, kako bi ih se lakše identificiralo na bojištu.

No, znanstvenici iz Wright Laboratoryja nisu stali na tome. U narednim godinama predlagali su i razvoj kemijskog oružja koje bi neprijateljsku kožu učinilo izrazito osjetljivom na sunčevu svjetlost, uzrokovalo nadutost među vojnicima, pa čak i kemikaliju koja bi izazvala "teški i trajni" zadah iz usta.

Bez smrtonosnih posljedica

Svrha svih ovih koncepata bila je jasna: omesti ili oslabiti neprijatelja bez smrtonosnih posljedica, čime bi SAD stekle stratešku prednost. Ipak, nijedna od ovih ideja nikada nije realizirana.

Kapetan Dan McSweeney iz Pentagonove Uprave za nelagodna oružja izjavio je za BBC 2005. godine kako Ministarstvo obrane godišnje zaprimi "stotine" sličnih prijedloga. "Niti jedan od sustava opisanih u tom [prijedlogu iz 1994.] nikada nije razvijen", poručio je McSweeney.

Ipak, znanstvenici koji su stajali iza ideje o "gay bombi" dobili su 2007. godine neslavnu IG Nobelovu nagradu. Riječ je o parodiji na pravu Nobelovu nagradu, koja slavi neobična istraživanja "koja vas prvo nasmiju, a zatim natjeraju na razmišljanje".

Razvijaju nova oružja

Wright Laboratory 1997. godine spojio se s Air Force Research Laboratory (AFRL), koji i danas nastavlja s razvojem neubojitih sustava naoružanja. Jedan od glavnih fokusa AFRL-a danas su oružja s usmjerenom energijom — pojam koji obuhvaća različite nelagodna oružja koja koriste koncentrirane energetske zrake kako bi oštetila ili onesposobila cilj.

"Trenutno, oružja s usmjerenom energijom razvijaju SAD i njihovi suparnici za kopnene, pomorske, zračne i svemirske primjene," navodi Defense Innovation Marketplace.

Primjerice, sustav Active Denial System (ADS), koji koristi Ministarstvo obrane SAD-a, upotrebljava milimetarske valove (vrstu elektromagnetskog zračenja) koji reagiraju s molekulama vode i masti u ljudskoj koži, stvarajući neugodan osjećaj zagrijavanja, objašnjava američki Ured za odgovornost vlade (GAO).

"Tijekom testiranja, nelagoda je potaknula pojedince da se udalje s tog područja," navodi GAO.