Godine 1963., tada 17-godišnji Randy Gardner upisao se u povijest kao osoba koja je ostala budna čak 264 sata – odnosno 11 dana i 25 minuta – u sklopu srednjoškolskog eksperimenta koji je trebao poslužiti za sajam znanosti u San Diegu. Iako je uspio u naumu, posljedice tog pothvata prate ga desetljećima.

„Godinama sam doslovno hibernirao,“ priznao je danas 67-godišnji Gardner u videu objavljenom na službenom YouTube kanalu Guinnessove knjige rekorda. „Ne znam ni zašto sam pristao govoriti o tome.“

Pothvat koji je krenuo kao igra

Nakon Božića 1963., Gardner je okupio dvojicu školskih prijatelja, Brucea McAllistera i Joea Marciana Jr., kako bi zajedno pokušali srušiti tadašnji svjetski rekord od 260 sati bez sna koji je postavio DJ iz Honolulua, Tom Rounds. Bacanjem novčića odlučeno je da će upravo Gardner biti „pokusni kunić“.

U početku se činilo kao uzbudljiva ideja, ali već nakon 72 sata bez sna, Gardner je počeo gubiti koncentraciju, imao je problema s kratkoročnim pamćenjem, osjećao je nagle promjene raspoloženja, paranoju i halucinacije.

„Negdje četvrtog ili petog dana pomislio sam: Šalite se, pa ovo je stvarno teško,“ prisjetio se Gardner. „Do tada su o svemu već izvijestile novine i agencije, pa nije bilo povratka. Rekao sam si: Hajde, odradimo svih 11 dana.“

Dolazak doktora spavanja i borba s umorom

Kad je vijest o eksperimentu obišla medije, u San Diego je doputovao i ugledni znanstvenik sa Sveučilišta Stanford, dr. William Dement, tada pionir u proučavanju sna, kasnije poznat kao „Dr. Sleep“. Pridružio se učenicima tijekom posljednja tri dana eksperimenta, redovito prateći Gardnerovo fizičko i mentalno stanje.

Kako bi ga održao budnim, dr. Dement ga je vozio u kabrioletu s glasnom glazbom, izazivao ga na partije flipera i vodio u šetnje plažama u sitne noćne sate. Posjetili su čak i lokalni zatvor u tri ujutro.

„Radili smo sve moguće. Šetali smo po plaži, pili Colu, išli pod hladne i tople tuševe, igrali igrice... doslovno sve,“ rekao je Gardner. Nevjerojatno, uspio je pobijediti u partiji flipera iako u tom trenutku nije spavao već deset dana.

Zabrinjavajući simptomi, ali nevjerojatna izdržljivost

Njegovi prijatelji McAllister i Marciano svakih šest sati provodili su 20 mentalnih testova kako bi pratili njegove kognitivne funkcije. Do kraja eksperimenta Gardner je pokazivao značajne znakove kognitivnog i fizičkog sloma – od problema s pamćenjem i koordinacijom do zamuckivanja i halucinacija.

Unatoč svemu, uspio je nadmašiti prethodni rekord i ostao budan 264 sata. Odmah nakon toga prebačen je u Pomorsku bolnicu u San Diegu, gdje je pod nadzorom dr. Dementa spavao 14 sati i 45 minuta. Liječnici su pratili njegove moždane valove, puls, tjelesnu temperaturu, mišićnu aktivnost i krvni tlak.

Nevjerojatno, Gardner se nakon tog sna vrlo brzo vratio u uobičajen ritam spavanja. Međutim, posljedice su se pojavile godinama kasnije.

Guinness zabranio nove pokušaje – preopasno za zdravlje

Iako je Gardnerov rekord kasnije nadmašen nekoliko puta, Guinnessova knjiga rekorda 1997. godine donijela je odluku da više neće bilježiti pokušaje prekidanja sna zbog sigurnosnih razloga. Posljednji službeni rekord zabilježen je kod Roberta McDonalda, koji je 1997. ostao budan 453 sata i 40 minuta – odnosno 18 dana i 21 sat.

Godinama nakon eksperimenta, Gardner je izjavio da pati od teške nesanice, za što krivi rani eksperiment bez sna. Stručnjaci upozoravaju da kronična neispavanost može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući povećani rizik od raka, moždanog udara, neplodnosti, pretilosti, srčanih bolesti i dijabetesa.

Prema Američkom savezu za spavanje (American Sleep Association), gotovo 70 milijuna Amerikanaca ima neki oblik poremećaja spavanja, dok u Velikoj Britaniji od nesanice pati čak 14 milijuna ljudi. Važno je napomenuti da povremeno buđenje tijekom noći nije nužno znak nesanice, no kronična deprivacija sna ostavlja ozbiljne posljedice na um i tijelo.