U vremenu kad su izlozi suvremenih trgovina s igračkama prava eksplozija boja i poticaja za kupnju, mnogi se s nostalgijom prisjećaju dana kada su dječje želje bile znatno jednostavnije – i često teško dostižne. Danas, igračke s reklama gotovo redovito završe u rukama mališana, često zahvaljujući neplaniranim kupnjama roditelja koji popuste pred šarenilom i osmijehom djeteta. No nekad, u bivšoj Jugoslaviji, stvari su izgledale posve drugačije.

U to vrijeme, izlozi su također znali biti mamac za dječje poglede, ali rijetko i za novčanike roditelja. Igračke su bile luksuz, a popisi želja bili su dugi i često neispunjeni. Kratki video objavljen na stranici Kaldrma na Facebooku, snimljen krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dočarava tu atmosferu kroz kadar iz Ulice kneza Mihaila u samom trgovačkom središtu Beograda.

Što su djeca Jugoslavije tada sanjala imati?

Video prikazuje znatiželjne poglede djece zalijepljene za stakla izloga prodavaonice igračaka. Iako im je pogled bio pun čežnje, njihova očekivanja nisu bila pretjerano velika – ali su za to bila duboko emotivna.

Na listi tada najpoželjnijih igračaka nalazili su se:

Autići, nezaobilazni klasik u svakom kućanstvu s dječacima

Stolni nogomet na federe, igračka koja je satima zabavljala cijele obitelji

Lutke, koje su bile najbolji prijatelji mnogim djevojčicama

Kompleti Mehanotehnike, popularni setovi za slaganje i izgradnju

Mali plavi klaviri, san svih koji su maštali o glazbi.

I mnoge druge jednostavne, ali posebne igračke

Djeca koja su tada stajala ispred izloga danas imaju između 50 i 60 godina, ali sjećanja na te dane i dalje žive u njima – kao simboli skromnijeg, ali toplog i maštovitog djetinjstva.

Dok su današnja djeca okružena digitalnim uređajima, interaktivnim igračkama i sadržajem dostupnim jednim klikom, djeca Jugoslavije oslanjala su se na maštu, društvene igre i fizičku igru. Često su sate provodili vani, a jedna nova igračka značila je pravu senzaciju među vršnjacima.

Taj jednostavniji svijet igračaka, iako siromašniji izborom i dostupnošću, ostavio je bogatiji emocionalni trag. Svaka nova igračka bila je događaj, a svaki pogled na izlog – priča za sebe.

Višak izbora, manjak značenja?

Danas, izlozi trgovina s igračkama djeluju kao da su sišli s televizijske reklame – sve je osmišljeno kako bi privuklo pažnju djece i potaknulo kupnju. No upravo taj višak izbora često vodi do toga da igračke brzo izgube vrijednost u očima djece.

Možda je upravo zato vrijedno s vremena na vrijeme osvrnuti se unatrag, na skromnija vremena kada je igračka bila željena, čekana i cijenjena. Video s kraja sedamdesetih podsjeća nas da igra ne mora biti skupa da bi bila vrijedna – i da ponekad, manje doista znači više.