Kada su Robert i Betty Fooks prije pet godina odlučili produbiti pod svoje stare seoske kuće na farmi South Poorton kako bi povećali visinu prostorije, nisu mogli ni zamisliti da će tijekom radova naići na nešto što je gotovo četiri stoljeća čekalo da bude pronađeno.

Robert Fooks kopao je pijukom kada je alat udario u glaziranu keramičku posudu. U njoj se nalazila zbirka od približno 100 novčića, a stručnjaci su kasnije utvrdili da su najvjerojatnije bili skriveni tijekom Prvog engleskog građanskog rata, u razdoblju između 1642. i 1644. godine.

Ostava je danas poznata kao „Poorton Coin Hoard“, odnosno Poortonska ostava novčića, a njezina vrijednost potvrđena je i na aukciji. Zbirka je prodana u aukcijskoj kući Duke’s Auction House za približno 70.000 eura.

Sve je počelo običnim radovima u staroj kući

Obitelj Fooks nije tragala za povijesnim blagom. Njihov je cilj bio praktičan – produbiti pod u staroj kući kako bi dobili višu prostoriju.

No, tijekom radova pijuk je neočekivano udario u keramičku posudu. U njoj su bili novčići koji su ondje proveli više od 400 godina.

Betty Fooks prisjetila se trenutka kada je njezin suprug otkrio neobičan predmet. Kako je ispričala za „The Guardian“, jedne je večeri bila s djecom dok je njezin suprug radio u kući.

„Jedne večeri bila sam s djecom, a moj muž je kopao pijukom kada me je pozvao i rekao da su nešto pronašli. Sve novčiće stavio je u kantu“, ispričala je Betty Fooks.

Obitelj je potom odlučila prijaviti pronalazak. Novčići su poslani u Britanski muzej, gdje su ih stručnjaci očistili, identificirali i pokušali utvrditi kako su dospjeli u posudu.

Među novčićima bili su zlatnici i srebrni primjerci

Zbirka nije bila sastavljena od samo jedne vrste novca. U ostavi su pronađeni zlatnici iz vremena kraljeva Jakova I. i Karla I., kao i srebrne polukrunice, šilinzi i novčići od šest penija iz vremena Elizabete I. te Filipa i Marije.

Stručnjaci Britanskog muzeja zaključili su da je vrlo vjerojatno riječ o novcu koji je sakriven odjednom, a ne o zbirci koja je postupno stvarana tijekom duljeg razdoblja.

Prema njihovoj procjeni, skrivanje se dogodilo negdje između 1642. i 1644. godine, odnosno u samom razdoblju kada je Englesku zahvatio građanski rat.

Za ljude koji su tada živjeli u zemlji skrivanje novca nije bilo neobično ponašanje. U ratnim vremenima ono je moglo biti pitanje opstanka.

Zašto su ljudi tijekom građanskog rata zakapali svoj novac?

Prvi engleski građanski rat bio je sukob između pristaša parlamenta i onih koji su podupirali kralja Karla I.

Rat je duboko pogodio svakodnevni život stanovništva. Vojne postrojbe ulazile su u kuće, tražile hranu, a u pojedinim slučajevima oduzimale i vrijedne predmete.

Zbog toga su obične obitelji pokušavale zaštititi ono što su posjedovale. Novac i dragocjenosti skrivali su u zidovima, keramičkim posudama, podovima i drugim tajnim mjestima. Namjera je često bila jednostavna: pričekati da opasnost prođe, a zatim se vratiti i ponovno uzeti ono što je bilo skriveno.

Problem je bio u tome što se mnogi nikada nisu vratili.

„Ako ste bili rojalist ili se samo sumnjalo da ste rojalist, parlamentarna strana mogla je da vam zaplijeni imanje, a vrijedilo je i obrnuto“, rekao je za „Live Science“ Wasim Ahmed, doktorand povijesti na University College Londonu, koji se bavi britanskom političkom poviješću 17. stoljeća.

U takvim okolnostima čak i sumnja u političku odanost mogla je imati ozbiljne posljedice.

Dorset je bio važno područje tijekom rata

Mjesto na kojem je ostava pronađena nalazi se u Dorsetu, području koje je tijekom građanskog rata imalo važnu stratešku ulogu.

Dorset se nalazio na području važnom za kretanje vojnih jedinica, pa su se ratna zbivanja izravno odražavala i na stanovništvo.

Rat je završio pobjedom parlamentarnog saveza. Kralj Karlo I. bio je zarobljen, a nakon suđenja pogubljen.

Ni politička situacija u samom Dorsetu nije bila jednostavna. Bogate obitelji iz tog područja, među kojima su bile obitelji Sydenham i Strangways, mijenjale su stranu kojoj su bile naklonjene ovisno o tome tko je u određenom trenutku imao prevlast.

Za obične stanovnike takva je neizvjesnost značila da se opasnost mogla pojaviti gotovo preko noći.

Osam tjedana opsade i krijumčari koji su probijali blokade

Jedan od važnih događaja u toj regiji dogodio se 1644. godine u gradu Lyme Regis.

Parlamentarni garnizon ondje je uspio izdržati opsadu koja je trajala čak osam tjedana. Obrana grada bila je moguća i zahvaljujući krijumčarima koji su, unatoč pomorskim blokadama, uspijevali dopremati hranu i barut.

Takvi događaji pokazuju koliko je rat utjecao na čitavu regiju, a ne samo na područja na kojima su se izravno vodile velike bitke.

U ruralnim područjima poput Poortona ljudi su vjerojatno živjeli u stalnom strahu da bi se vojnici mogli pojaviti u bilo kojem trenutku.

U takvom okruženju skrivanje novca u podu kuće moglo je biti razumna odluka. Ako bi vojnici pretražili kuću, vrijednosti zakopane ispod poda ili skrivene u keramičkoj posudi mogle su ostati neotkrivene.

Čije je blago bilo skriveno ispod poda?

Na to pitanje više nema sigurnog odgovora.

Stručnjaci mogu približno odrediti kada je ostava skrivena i objasniti povijesne okolnosti koje su takvo skrivanje činile razumljivim, ali identitet osobe koja je posudu zakopala ostaje nepoznat.

Moguće je da je novac pripadao upravo nekoj lokalnoj obitelji koja se bojala da će joj imovina biti zaplijenjena.

Još je zanimljivije pitanje zašto se nitko nikada nije vratio po njega.

Betty Fooks smatra da je namjera gotovo sigurno bila vratiti se po skriveni novac kada opasnost prođe.

„Da nismo spustili razinu poda, novčići bi i dalje bili skriveni tamo. Pretpostavljam da je osoba koja ih je sakrila namjeravala vratiti se po njih, ali nikada nije dobila priliku“, rekla je za „The Guardian“.

To je možda i najzanimljiviji dio cijele priče. Netko je prije više od četiri stoljeća donio odluku da dragocjenosti zaštiti tako što će ih skloniti ispod poda. Ta je osoba očito očekivala da će se jednog dana vratiti.

Ali taj se povratak nikada nije dogodio.

Više od 400 godina povijesti bilo je skriveno ispod njihovih nogu

Poortonska ostava danas predstavlja mnogo više od zbirke vrijednih starih novčića.

Ona je fizički trag vremena u kojem su politički sukobi, rat i strah utjecali i na svakodnevni život običnih ljudi. Dok se u povijesnim knjigama građanski rat najčešće opisuje kroz kralja, parlament, vojne zapovjednike i velike bitke, ovakvi pronalasci pokazuju kako su njegove posljedice izgledale u životima običnih obitelji.

Netko je u trenutku velike nesigurnosti odlučio sakriti svoju imovinu. Novčići su potom ostali pod zemljom, odnosno ispod poda kuće, više od četiri stoljeća.

Tek kada je Robert Fooks tijekom renoviranja podigao pijuk i udario u keramičku posudu, taj je komadić prošlosti ponovno izašao na svjetlo dana.

A onda je uslijedio još jedan neočekivani obrat. Blago koje je stoljećima bilo zaboravljeno završilo je na aukciji i prodano za približno 70.000 eura.

Poortonska ostava tako je postala još jedan dio velike povijesne slagalice o Engleskoj u vrijeme građanskog rata – i neobičan podsjetnik da se tragovi davno izgubljenih života ponekad još uvijek nalaze upravo ispod naših nogu.