Ideja zvuči poput scenarija znanstvenofantastičnog filma, no početkom 1990-ih Rusija je doista pokušala pretvoriti noć u dan. Pomoću golemog svemirskog zrcala znanstvenici su željeli usmjeriti Sunčevu svjetlost prema dijelovima Zemlje koji su u tom trenutku bili u mraku. Iako je projekt ostvario tek djelomičan uspjeh, pokazao je da je takvo što tehnički moguće. Danas, više od tri desetljeća kasnije, sličnu ideju pokušava ostvariti američka privatna tvrtka.

Projekt Znamja osmislio je jedan od vodećih sovjetskih inženjera

Svemirsko zrcalo nosilo je naziv Znamja, što na ruskom znači "barjak pobjede". Njegov idejni začetnik bio je Vladimir Siromjatnikov, jedan od najuglednijih sovjetskih zrakoplovnih i svemirskih inženjera, kojega su kolege od milja zvale "Veliki šef".

Siromjatnikov je ugled stekao još 1975. godine kada je projektirao sustav spajanja letjelica za povijesnu misiju Apollo-Sojuz. Tada su Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez, unatoč Hladnom ratu, prvi put uspješno spojili svoje svemirske letjelice, a astronauti i kozmonauti simbolično su se rukovali u svemiru.

Ideja je postojala desetljećima, ali je dobila novu svrhu

Koncept svemirskog zrcala nije nastao preko noći. O njemu se razmišljalo desetljećima, no tijekom 1980-ih dobio je ozbiljniju pozornost kada je predložen kao svojevrsno solarno jedro koje bi koristilo tlak Sunčeva zračenja za pogon svemirskih letjelica.

Ipak, sovjetske vlasti, a poslije i nove poslovne strukture nastale u Ruskoj Federaciji nakon raspada Sovjetskog Saveza, u toj su tehnologiji vidjele drukčiju priliku. Željeli su produžiti dnevno svjetlo i tako povećati produktivnost, osobito u udaljenim područjima zemlje.

Nakon raspada SSSR-a početkom 1990-ih projekt nije ugašen. Prvi prototip, Znamja 1, nikada nije napustio Zemlju, već je ostao u Rusiji gdje je služio za različita ispitivanja.

Znamja 2 uspjela je osvijetliti dio Europe

Pravi iskorak donijela je Znamja 2, kružno svemirsko zrcalo promjera 20 metara izrađeno od plastike presvučene aluminijem. Iako je bilo široko čak 20 metara, materijal je bio tanak poput papira, a cijela konstrukcija težila je manje od četiri kilograma.

Zrcalo je bilo pričvršćeno na bespilotnu svemirsku letjelicu Progress M-15, koja je služila za opskrbu svemirske postaje Mir. Letjelica je lansirana 27. listopada 1992. godine s kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu.

Nakon što je Progress završio svoju glavnu zadaću, u noći 4. veljače 1993. godine došao je trenutak za testiranje. Zrcalo je otpušteno i otvorilo se u orbiti poput cvijeta koji se rascvjetava.

Prema pisanju časopisa Discover Magazine, eksperiment je uspio. Znamja 2 reflektirala je snop Sunčeve svjetlosti širok približno četiri kilometra prema dijelu Europe koji je još bio u mraku, i to oko šest minuta prije izlaska Sunca.

Kozmonauti su izvijestili da su promatrali blijedi svjetlosni krug kako klizi površinom Zemlje, dok je nekolicina promatrača na tlu uspjela vidjeti kratkotrajni bljesak svjetlosti unatoč gustim oblacima koji su prekrivali nebo.

Planovi su postali još ambiciozniji

Ohrabreni tim uspjehom, ruski su stručnjaci počeli razrađivati mnogo ambicioznije projekte. Razmatrala se mogućnost stvaranja čitave konstelacije još većih svemirskih zrcala koja bi neprekidno osvjetljavala gradilišta, šumske komplekse i druga područja Sibira koja tada nisu bila priključena na elektroenergetsku mrežu.

Međutim, nastavak projekta nije prošao prema planu.

Model Znamja 2.5 lansiran je 1999. godine, ali je misija završila neuspjehom nakon što se osjetljivo zrcalo zaplelo za antenu koja se otvarala tijekom leta. Iako se neko vrijeme razgovaralo o razvoju još naprednijeg sustava nazvanog Znamja 3, projekt nikada nije realiziran. Ruski plan da postane pionir svemirskih zrcala postupno je pao u zaborav.

Amerikanci ponovno oživljavaju staru ideju

Iako je ruski projekt završio prije više od dva desetljeća, danas se opet nešto probudilo, odnosno ideja o svemirskim zrcalima ponovno se pojavila, ovoga puta u privatnom sektoru.

Američka tvrtka Reflect Orbital želi postaviti reflektirajuće satelite u Zemljinu orbitu kako bi Sunčevu svjetlost usmjeravala prema područjima planeta koja se nalaze u mraku. Ranije ovog mjeseca američka Savezna komisija za komunikacije (FCC) odobrila je plan tvrtke za postavljanje prvog takvog satelita.

Dugoročni cilj Reflect Orbitala znatno je ambiciozniji. Tvrtka planira u orbitu postaviti čak 50.000 satelita sa zrcalima koji bi prema potrebi mogli reflektirati Sunčevu svjetlost na određene dijelove Zemlje.

Astronomi upozoravaju na ozbiljne posljedice

Takvi planovi, međutim, nisu naišli na odobravanje znanstvene zajednice. Astronomi upozoravaju da bi golema mreža satelita koji reflektiraju svjetlost mogla ozbiljno ometati astronomska promatranja i proučavanje noćnog neba.

Izvori: Discover Magazine, podaci o projektu Znamja, američka Savezna komisija za komunikacije (FCC) te informacije o planovima tvrtke Reflect Orbital.