Pogledate li prema nebu za maglovitog dana u Ateni, Napulju, Madridu, pa čak i kod nas u Hrvatskoj, u Zagrebu, moguće je da zapravo gledate sitne čestice koje su prevalile tisuće kilometara – sve do Europe stigle su iz afričke Sahare. Dok je Europa posljednjih desetljeća uspješno smanjivala onečišćenje zraka uzrokovano prometom i industrijom, znanstvenici upozoravaju da sve veći problem postaje prirodni izvor lebdećih čestica – pustinjska prašina.

Novo istraživanje, objavljeno u znanstvenom časopisu Nature, pokazuje da se količina saharske prašine u europskom zraku značajno povećala između 2012. i 2021. godine. Znanstvenici su pritom koristili umjetnu inteligenciju kako bi pratili kretanje pustinjskih čestica diljem kontinenta te usporedili njihove koncentracije s drugim izvorima onečišćenja zraka.

Saharska prašina sve češće prekriva južnu Europu

Rezultati istraživanja pokazuju da su se tijekom promatranog razdoblja razine sitnih čestica nastalih iz prometa i industrije smanjivale, dok je istodobno došlo do značajnog porasta količine pustinjske prašine, osobito u južnim dijelovima Europe.

Prašina potječe iz pustinje Sahare u sjevernoj Africi, odakle je vjetrovi prenose preko Sredozemnog mora. Najizraženije je prisutna iznad južne Španjolske, Portugala, Italije, Balkana i Grčke.

Iako u znatno manjim količinama, saharska prašina danas dopire i do sjeverne Europe. Znanstvenici ističu da je brzina povećanja količine prašine ondje jednaka onoj zabilježenoj na jugu kontinenta, što upućuje na mogućnost da bi taj fenomen u budućnosti mogao predstavljati sve ozbiljniji problem i za sjevernije europske zemlje.

Nebo je već pokazalo koliko ovaj fenomen može biti dramatičan

Ponekad prisutnost saharske prašine postane vidljiva i golim okom. Jedan od najupečatljivijih primjera dogodio se 16. listopada 2017. godine, kada je nebo iznad Britanskog otočja poprimilo neobičnu smećkastu, odnosno sepija nijansu, dok je Sunce izgledalo krvavocrveno.

Za taj prizor bio je zaslužan bivši uragan Ophelia, koji je prenio velike količine saharske prašine preko velikog dijela Europe. Dodatno su se u atmosferi pomiješale čestice dima nastale tijekom velikih šumskih požara u Portugalu i Španjolskoj, što je stvorilo iznimno neobičan izgled neba.

Sahara se širi, a klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju

Prema znanstvenicima, glavni razlog povećanja količine pustinjske prašine jest postupno širenje Sahare.

Kao posljedica prirodnih klimatskih ciklusa, ali i globalnog zatopljenja uzrokovanog ljudskim djelovanjem, najveća vruća pustinja na svijetu nastavlja se širiti. Procjenjuje se da je tijekom 20. stoljeća Sahara povećala svoju površinu za približno deset posto, a taj se trend nastavlja i danas.

Voditelj projekta iz Centra za energetiku i znanosti o okolišu Instituta Paul Scherrer (PSI) u Švicarskoj, Kaspar Dällenbach, ističe da još nije moguće sa sigurnošću odrediti koliki je točno doprinos klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem tom procesu.

„Još uvijek nije konačno razjašnjeno u kojoj su mjeri klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem pridonijele ovom razvoju ili ga dodatno pojačale“, rekao je Dällenbach u priopćenju.

Dodao je kako trenutačna znanstvena saznanja ipak upućuju na to da emisije stakleničkih plinova i globalno zatopljenje barem olakšavaju povećanje količine pustinjske prašine.

„Naše sadašnje razumijevanje upućuje na to da povećanju količine pustinjske prašine barem pridonose emisije stakleničkih plinova koje proizvodi čovjek i povezano globalno zatopljenje. To dovodi do sušnijih uvjeta u pojedinim regijama i širenja pustinja“, objasnio je.

Oluje nisu brojnije, ali su postale znatno snažnije

Osim širenja Sahare, važnu ulogu imaju i promijenjeni obrasci kruženja zraka u atmosferi koji uzrokuju snažnije vjetrove iznad Sredozemlja.

Glavni autor istraživanja Petros Vasilakos iz istog švicarskog istraživačkog centra naglašava da broj oluja koje prenose saharsku i arapsku prašinu nije porastao.

„Broj oluja koje nam donose pustinjsku prašinu iz Sahare i Arapske pustinje zapravo se nije povećao“, rekao je Vasilakos.

„Međutim, tijekom deset godina obuhvaćenih istraživanjem postale su intenzivnije pa danas u Europu prenose znatno više prašine nego prije.“

Umjetna inteligencija otkrila odakle dolazi svaka čestica

Istraživači su uspjeli pratiti podrijetlo lebdećih čestica zahvaljujući njihovom jedinstvenom kemijskom sastavu.

Naime, različiti izvori onečišćenja imaju različit kemijski „potpis“. Čestice koje nastaju na gradilištima bogate su kalcijem zbog betona i drobljenog kamena. One koje dolaze iz prometa i kućnih ložišta sadrže velike količine ugljika nastalog izgaranjem fosilnih goriva.

S druge strane, saharska prašina bogata je aluminijem, jednim od najzastupljenijih elemenata u Zemljinoj kori. Upravo je ta razlika omogućila znanstvenicima da precizno odrede odakle pojedine čestice potječu.

Moguće posljedice za zdravlje tek će se istraživati

Jedno od najvažnijih pitanja koje proizlazi iz istraživanja odnosi se na moguće posljedice povećane količine saharske prašine za ljudsko zdravlje.

Znanstvenici upozoravaju da sitne čestice saharske prašine mogu prodrijeti duboko u pluća te izazvati upalne procese, oksidativni stres i oštećenje tkiva. Posljedično bi mogle povećati rizik od srčanog udara i respiratornih bolesti, uključujući astmu.

Ipak, istraživači ističu da će puni učinci ovog fenomena biti poznati tek nakon dugoročnih zdravstvenih istraživanja.

U međuvremenu vjeruju da će metode temeljene na umjetnoj inteligenciji omogućiti znatno preciznije praćenje kretanja saharske prašine u stvarnom vremenu.

„Dok su klasični modeli uspješni u predviđanju snažnih epizoda pustinjske prašine, rijetko prepoznaju manje događaje i teško precizno određuju koncentraciju prašine pri tlu“, rekao je Dällenbach.

Dodao je da su kombinacijom stvarnih mjerenja s više od stotinu lokacija diljem Europe i umjetne inteligencije uspjeli nadopuniti postojeće modele te izraditi pouzdanu kartu koncentracija čestica saharske prašine za cijelu Europu, što može biti od velike važnosti za praćenje njezina utjecaja na zdravlje stanovništva.

Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Nature, a njegovi rezultati upućuju na to da bi saharska prašina u nadolazećim godinama mogla postati jedan od važnijih čimbenika koji utječu na kvalitetu zraka u Europi.