Čovječanstvo je zaprimilo neobičan signal iz dubokog svemira koji znanstvenici opisuju kao svojevrsni „mega-laserski“ snop. Dolazi iz nasilno spajajuće galaksije udaljene više od osam milijardi svjetlosnih godina i već je proglašen jednim od najintrigantnijih astronomskih otkrića posljednjih godina.

Signal je detektiran pomoću MeerKAT radio telescope u Južnoafričkoj Republici, koji se sastoji od 64 antene i predstavlja jedan od najnaprednijih radioastronomskih sustava na svijetu.

Najudaljeniji „svemirski laser“ ikad otkriven

Znanstvenici su signal identificirali kao najudaljeniji hidroksilni megamaser ikad zabilježen. Riječ je o prirodnom fenomenu koji funkcionira poput laserskog sustava u svemiru.

Kada se galaksije bogate plinom sudare, molekule hidroksila međusobno se sudaraju i pritom oslobađaju iznimno snažne radio valove. Ti valovi ponašaju se poput lasera, ali umjesto vidljive svjetlosti emitiraju radio signal koji astronomi mogu detektirati teleskopima.

Zbog svoje iznimne snage, takvi signali mogu se uočiti na ogromnim udaljenostima kroz svemir.

Toliko snažan da nadilazi kategoriju megamasera

U ovom slučaju signal je toliko jak da znanstvenici pretpostavljaju kako bi mogao pripadati još snažnijoj kategoriji, takozvanom „gigamaseru“, što bi ga činilo još rjeđim i moćnijim fenomenom.

Dolazi iz sustava nazvanog HATLAS J142935.3–002836, koji je toliko udaljen da ga promatramo onakvim kakav je bio prije više od osam milijardi godina, u vrijeme kada je svemir bio mlađi od polovice svoje današnje starosti.

„Gledamo radio-verziju lasera na pola svemira“

Glavni autor istraživanja, Thato Manamela, poslijedoktorand financiran od strane SARAO-a na Sveučilištu u Pretoriji, opisao je otkriće riječima: „Ovaj sustav je zaista izvanredan. Promatramo radio-ekvivalent lasera na pola svemira.“

Manamela je dodatno objasnio da su radio valovi na putu prema Zemlji dodatno pojačani zahvaljujući drugoj galaksiji koja se nalazi točno na liniji promatranja.

„Ta galaksija djeluje poput leće, slično kapljici vode na prozoru, jer njezina masa zakrivljuje lokalni prostor-vrijeme“, rekao je.

„Dakle, imamo radio-laser koji prolazi kroz kozmički teleskop prije nego što ga detektira snažni radio teleskop MeerKAT – što je zajedno omogućilo izvanredno slučajno otkriće.“

Fenomen koji je predvidio Albert Einstein

Signal koji su znanstvenici detektirali sastoji se od četiri odvojene komponente, što upućuje na to da dolazi iz više različitih područja unutar galaktičkog sustava.

Najmanje dvije od tih regija dodatno su pojačane fenomenom poznatim kao gravitational lensing, odnosno gravitacijskim lećanjem. Riječ je o pojavi koju je još početkom 20. stoljeća predvidio Albert Einstein.

Gravitacijsko lećanje nastaje kada se masivni objekt, poput galaksije, nađe između Zemlje i udaljenog izvora. Njegova snažna gravitacija zakrivljuje prostor-vrijeme i mijenja putanju svjetlosti ili radio valova.

Zbog toga udaljeni izvor izgleda svjetlije i uvećano, što omogućuje teleskopima da detektiraju signale koji bi inače bili preslabi.

U ovom slučaju masivna galaksija u prvom planu djeluje poput kozmičkog povećala, pojačavajući radio signal više od deset puta. Upravo je to omogućilo da signal iz sustava udaljenog više od osam milijardi svjetlosnih godina bude vidljiv instrumentima na Zemlji.

„Einsteinov prsten“ i pogled u prošlost svemira

Iz perspektive Zemlje, gravitacijsko lećanje ponekad stvara svjetlosni halo u obliku prstena oko objekta u prvom planu, poznat kao Einsteinov prsten, nazvan po slavnom fizičaru.

Ovaj efekt ne samo da stvara spektakularne vizualne pojave, već i omogućuje astronomima proučavanje objekata koji bi inače bili nedostupni zbog svoje udaljenosti i slabe svjetline.

Upravo zahvaljujući toj kombinaciji snažnog prirodnog „lasera“ i kozmičkog povećala, znanstvenici su uspjeli zaviriti duboko u prošlost svemira i otkriti fenomen koji bi mogao dodatno promijeniti naše razumijevanje galaktičkih sudara i razvoja svemira.