Postoji li svijest i nakon što srce stane, a mozak prestane pokazivati mjerljivu aktivnost? Upravo to sugerira novo, opsežno istraživanje koje tvrdi da bi proces umiranja trebalo promatrati kao “pregovaračko stanje”, a ne kao trenutačan i nepovratan događaj.

Tradicionalno se smrt definira kao nepovratni gubitak moždane i cirkulacijske funkcije. Drugim riječima, trenutak kada prestane rad srca i dotok krvi u mozak smatra se jasnom granicom između života i smrti. No, sve veći broj stručnjaka počinje osporavati takvo stajalište, tvrdeći da svijest može potrajati čak i kada mozak prestane funkcionirati prema uobičajenim medicinskim kriterijima.

Velika analiza iskustava bliskih smrti i moždane aktivnosti

Istraživačica s Arizona State University, Anna Fowler, provela je opsežnu analizu desetaka znanstvenih radova koji su se bavili pitanjem što se događa kada ljudi “umru”. U pregled su uključene publikacije o iskustvima bliskim smrti, istraživanja električne aktivnosti mozga kod pacijenata na samrti te kliničke studije o svjesnoj percepciji tijekom srčanog udara.

Rezultati analize pokazali su da se u studijama koje su pratile osobe koje su preživjele srčani zastoj oko 20 posto ispitanika sjeća svjesnih iskustava iz razdoblja kada je, prema dostupnim mjerenjima, njihov mozak prestao funkcionirati. Dodatno, snimke moždane aktivnosti kod ljudi i životinja u fazi umiranja dokumentirale su nagle poraste aktivnosti koji su premašivali razine uobičajene budnosti.

Neki pacijenti koji su doživjeli “potpuni cirkulacijski zastoj”, odnosno stanje u kojem je srce potpuno prestalo kucati, naknadno su pokazali implicitno sjećanje na događaje koji su se odvijali oko njih. Laboratorijska istraživanja također su pokazala da se metabolizam, moždana aktivnost i protok krvi mogu obnoviti u mozgovima i organima sisavaca “znatno izvan prihvaćenih granica”.

“Biološka smrt nije odmah nepovratna”

“Biološka smrt nije odmah nepovratna”, izjavila je Anna Fowler, čije istraživanje čini dio njezina doktorskog rada. Govoreći na konferenciji Američkog udruženja za napredak znanosti u Phoenixu, naglasila je da novonastali dokazi ukazuju na to da se biološke i neuralne funkcije ne gase naglo.

“Novonastali dokazi sugeriraju da biološke i neuralne funkcije ne prestaju iznenada”, rekla je na konferenciji American Association for the Advancement of Science (AAAS). “Umjesto toga, one opadaju tijekom minuta do sati, što sugerira da se smrt odvija kao proces, a ne kao trenutačni događaj. Elementi svijesti mogu kratko postojati izvan mjerljive aktivnosti mozga, a smrt, koja se dugo smatrala apsolutnom, zapravo je pregovaračko stanje.”

Dodala je kako ovi nalazi “pozivaju na redefiniciju smrti kao postupnog, prekidivog procesa, procesa koji bi znanost sve više mogla ne samo odgađati nego i izravno dovoditi u pitanje”.

Posljedice za reanimaciju i transplantaciju organa

Prema njezinim riječima, rezultati bi mogli imati značajne implikacije na vremenske okvire reanimacije, ali i na postupke donacije organa. “Nakon smrti… organi se moraju odmah izvaditi kako bi se spasio život druge osobe”, objasnila je.

Međutim, istaknula je da postoje studije koje pokazuju da se i do 90 minuta nakon proglašenja smrti u mozgu i dalje bilježe neuralni impulsi. Fowler smatra da bi smrt trebalo promatrati kao proces koji se odvija u fazama, a ne kao jedinstveni, točno određeni trenutak.

“Smrt, za koju se nekada vjerovalo da je konačna i trenutačna granica, sada se otkriva kao proces – promjenjiv krajolik u kojem svijest, biologija i značenje opstaju dulje nego što smo nekad zamišljali”, zaključila je. “Svijest možda ne nestaje u trenutku kada mozak utihne. Stanice možda ne umiru u trenutku kada srce stane. Ovo istraživanje predlaže da smrt nije naglo gašenje života, već početak transformacije kojoj medicina, filozofija i etika sada moraju pristupiti s dubljom poniznošću i obnovljenom jasnoćom.”

Istraživanja o moždanoj aktivnosti nakon srčanog zastoja

Slične zaključke iznio je i dr. Sam Parnia, direktor istraživanja intenzivne skrbi i reanimacije na NYU Langone School of Medicine u New Yorku. On je ranije ovog tjedna otkrio da neki ljudi čak mogu čuti kako se proglašava njihova smrt jer mozak ostaje aktivan i nakon što srce prestane kucati.

Dr. Parnia proučava što se događa s ljudskim mozgom u trenutku smrti, ali i razgovara s pacijentima koji su preživjeli iskustva bliska smrti. Njegova istraživanja zabilježila su brojne slučajeve u kojima su pacijenti, klinički mrtvi – što znači da im je srce prestalo kucati – kasnije oživljeni te su s iznenađujućom preciznošću opisivali razgovore i događaje koji su se odvijali u njihovoj bolničkoj sobi.

Liječnici vrijeme smrti određuju prema trenutku kada srce stane jer tada prestaje dotok krvi u mozak. No, studija koju je 2023. vodio dr. Parnia pokazala je nagle poraste moždanih valova povezanih s višim kognitivnim funkcijama i do sat vremena tijekom kardiopulmonalne reanimacije. Zabilježeni su skokovi moždanih valova povezani s mišljenjem, pamćenjem i svjesnošću i do 60 minuta nakon što je srce osobe prestalo kucati.

Sve ove spoznaje otvaraju duboka pitanja o granicama života i smrti te sugeriraju da bi dosadašnje medicinske definicije mogle zahtijevati temeljitu reviziju.