Na društvenim mrežama ponovno se pojavio viralni popis prosječne inteligencije naroda, koji je izazvao lavinu komentara u regiji. Karte koje prikazuju navodni prosječni IQ država redovito privlače pozornost, osobito kada se posebno izdvoje zemlje bivše Jugoslavije.

Nova karta inteligencije ponovno podigla prašinu u regiji

Svake godine društvene mreže preplave karte koje prikazuju prosječan IQ stanovništva u svijetu, a posebnu pozornost u našem dijelu Europe dobivaju prikazi koji izdvajaju rezultate zemalja bivše Jugoslavije. Prema najnovijoj podjeli, situacija za Srbiju nije najsjajnija, pogotovo u usporedbi s, recimo, Hrvatskom i Slovenijom.

Prema dostupnim podacima, prosječan IQ stanovnika Srbije iznosi 89,6. U regionalnom uspoređivanju prednjače Slovenci s koeficijentom 98,6, dok su Hrvati odmah iza njih s prosjekom 95,75. Slijedi Srbija, pa Bosna i Hercegovina sa 88,54, potom Crna Gora s 85,78, dok je na posljednjem mjestu Sjeverna Makedonija s prosjekom 81,91.

Slovenija, Hrvatska i Srbija prema ovim vrijednostima ulaze u kategoriju prosječne inteligencije (90–109), dok se Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Sjeverna Makedonija svrstavaju u skupinu nižeg prosjeka (80–89).

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Lingue Maps™ (@lingue.maps)

Belorusija na vrhu Europe

Kada se pogleda šira europska slika, najviši prosječni koeficijent inteligencije navodno imaju Belorusi, s impresivnih 101,6.

No, upravo ovakvi podaci često otvaraju pitanje njihove pouzdanosti i metodologije, te potiču rasprave u stručnoj i široj javnosti.

Kontroverze oko nacionalnog IQ-a: što se zapravo testira?

Iako se ovakve karte često dijele kao znanstvena činjenica, stručnjaci upozoravaju da se nacionalni IQ ne testira izravno, niti postoji sustavno ispitivanje na razini cijele države. Umjesto toga, radi se o znanstvenoj procjeni temeljitoj na kompleksnim istraživanjima provedenima na odabranim uzorcima stanovništva.

U praksi, istraživanja prosječnog IQ-a počivaju na reprezentativnom uzorku koji obuhvaća različite dobne skupine, razine obrazovanja, spolove, urbane i ruralne sredine te socioekonomske razlike. Takvi uzorci obično uključuju nekoliko tisuća ispitanika, pažljivo odabranih kako bi što bolje statistički odrazili strukturu šire populacije.

Kako se provodi testiranje?

Za ovakva ispitivanja koriste se međunarodno priznati i standardizirani testovi, među kojima su najzastupljeniji: Wechslerovi testovi, Stanford–Binet, Ravenove progresivne matrice, koje se najčešće primjenjuju u masovnim istraživanjima zbog smanjene osjetljivosti na kulturne i jezične razlike.

Testiranja provode isključivo licencirani psiholozi i stručnjaci, najčešće zaposleni u državnim institutima, akademijama znanosti ili na sveučilištima, kako bi se osigurala stručnost, valjanost i objektivnost.

Statistika, marginama pogreške i ograničenja rezultata

Nakon prikupljanja podataka slijedi kompleksna statistička obrada koja uključuje izračun prosječnih vrijednosti, standardne devijacije, marginu pogreške i korekcije na temelju demografskih obilježja uzorka. Tek nakon takve analize dobiva se procjena prosječnog IQ-a neke populacije — no ni tada rezultat nije apsolutan.

Stručnjaci naglašavaju da se IQ nacije ne može promatrati kao konačna mjera inteligencije, jer su rezultati snažno povezani s nizom čimbenika poput: kvalitete obrazovanja, prehrane i zdravstvene skrbi u ranom djetinjstvu, socioekonomskog statusa, dostupnosti stimulativnog okruženja.

Zato Svjetska psihološka asocijacija i Ujedinjene narode upozoravaju da se podaci o “nacionalnom IQ-u” ne smiju koristiti za uspoređivanje naroda, stvaranje stereotipa ili političku manipulaciju.