Preživjeli s Titanica godinama su dijelili svoja svjedočanstva, otkrivajući manje poznate detalje o posljednjim trenucima broda. Osim službenih izvješća, njihova sjećanja nude dublji uvid u tragediju, uključujući i odgovor na pitanje - koliko je Srba bilo na Titanicu.

Titanic je izgrađen kako bi dominirao prekooceanskim putničkim prometom početkom 20. stoljeća. U vlasništvu tvrtke "White Star Line", bio je najveći putnički brod na svijetu, opremljen najnaprednijom tehnologijom tog vremena, što mu je donijelo nadimak "nepotopivi".

Međutim, zahvaljujući svjedočenjima preživjelih, otkrili smo mnoge činjenice koje nisu poznate široj javnosti, uključujući i broj Srba na Titanicu. Prema podacima sa stranice "enciklopedija-titanika", na brodu je bilo 34 osobe s naših prostora, svi u trećoj klasi. Tijelo samo jednog putnika, Jozefa Draženovića iz Hrastelnice, je pronađeno i identificirano.

Neki od putnika ipak su preživjeli. Među njima su Mara Banski, Ivan Jalševac i Nikola Lulić. Lulić, sin seljaka, radio je na polju i pomagao roditeljima prije nego što je unovačen u austrougarsku vojsku. Međutim, dezertirao je 1902. godine, ne želeći služiti u nesrpskoj vojsci, i krenuo "trbuhom za kruhom" u Ameriku. Nakon godina rada u rudniku u Minnesoti, vratio se kući 1911. godine, no zbog loše situacije ponovno je odlučio otići u inozemstvo, piše Žena.rs.

Čudo ga je spasilo

Lulić je za put odabrao Titanic. Prema njegovim riječima, brod je bio poput malog plutajućeg grada, no taj "grad" ubrzo je doživio katastrofu. Putnici treće klase saznali su da brod tone tek kad je voda počela ulaziti u njihove kabine. Titanic je imao samo 20 čamaca za spašavanje, što je bilo nedovoljno za više od 2000 ljudi na brodu, a mnogi čamci spušteni su poluprazni, izazivajući bijes među putnicima.

Nikola se našao u ledenoj vodi, a postoje dvije verzije njegove spašavanja. Prema jednoj, na glavi je imao časničku kapu zbog koje su ga uvukli u čamac. Druga verzija, plemenitija, kaže da je spasio dijete koje je palo u vodu pored njega, pa ga je djetetova majka - Norvežanka - povukla u čamac.

Nakon što je Titanic potonuo, Nikola je svjedočio kraju tehnološkog čuda svoga vremena. Spasilački brod "Karpatija" prevezao je preživjele u New York. Nikola je nakon toga kratko boravio kod rodbine u Chicagu prije nego što se vratio u rudnik u Minnesoti, gdje je radio do kraja Prvog svjetskog rata. Potom se trajno vratio u domovinu, gdje je živio do smrti 1962. godine, u dobi od 79 godina.

Priče preživjelih s Titanica, poput Nikole Lulića, otkrivaju nepoznate detalje o tragediji koja je potresla svijet. Iako su mnogi putnici izgubili živote, sjećanja onih koji su preživjeli čuvaju važne lekcije i emotivne trenutke koji oblikuju našu povijest.