Prema istraživanjima Edwarda Halla iz 1960.-ih koje vrijedi i danas, svi smo okruženi s nekoliko zona prostora, a te zone možemo podijeliti u 4 kategorije. 

1. Intimni prostor: određuje udaljenost 15 do 45 cm i u taj prostor smiju ući supružnici, djeca, romantični partneri, vrlo bliski prijatelji. 
2. Osobni prostor: proteže se od 45 do 120 cm i uobičajena je udaljenost među prijateljima i na društvenim događanjima poput partyja. 
3. Društveni (socijalni) prostor: počinje od otprilike 1.2 do 3.5 m, bliži društveni prostor je do 2.5 m, odk je dalji od 2.5 m do 3.5 m. U ovom prostoru komuniciraju suradnici na poslu, kupci i prodavači i ovo je općenito udaljenost koje se držimo s nepoznatim ljudima. 
4. Javni prostor: proteže se od 3.5 m, gdje počinje bliži javni prostor, dok udaljenost od 8 m podrazumijeva dalji javni prostor. U ovom prostoru odvijaju se govori pred većim skupinama, predavanja, dok se na daljoj udaljenosti odvijaju razni govori upućeni masama ili politički govori. 

Prema znanstveniku Adolphsu svijest o razinama prostora razvija se u dobi od 3 ili 4 godine, a u potpunosti se razvija tijekom adolescencije. U istraživanju objavljenom 2009. u časopisu Nature, Adolphs i suradnici zaključili su kako su zone prostora definirane i konstruirane u dijelu mozga koji se naziva amigdala koji je vrlo aktivan i kada smo u strahu. 

Amigdala se aktivira kada nepozvani uđemo u nečiji intimni ili osobni prostor i ukazuje nam na to kako takvo ponašanje u nama izaziva snažan emocionalni odgovor. Nedovoljno razvijena amigdala također bi mogla objasniti zašto ljudi s autizmom ne mogu razumjeti koncept osobnog prostora.