Znanstvenici s Penn State Universityja u SAD-u upozoravaju da bi nuklearna zima – katastrofalan klimatski scenarij nakon nuklearnog rata – prouzročila „nezamisliv gubitak života“ zbog masovnog pada poljoprivredne proizvodnje. Prema njihovim modelima, čak ni kukuruz, najvažnija žitarica na svijetu, ne bi mogao rasti zbog nedostatka sunčeve svjetlosti i topline.

„Ako želimo preživjeti, moramo biti spremni čak i na nezamislive posljedice,“ izjavio je dr. Yuning Shi, stručnjak za biljne znanosti s Penn Statea.

Kako nastaje nuklearna zima?

Nuklearno oružje, najrazornije oružje koje čovječanstvo posjeduje, osim razorne eksplozije i radijacije, izaziva i golemi požar. Dim i čađa iz tih požara podižu se visoko u atmosferu, gdje blokiraju sunčevu svjetlost. Rezultat: naglo snižavanje temperatura, potpuni kolaps poljoprivrede, masovna glad i smrtnost – stanje koje znanstvenici nazivaju nuklearnom zimom.

Povijesni kontekst i današnja prijetnja

Nuklearno oružje dosad je u ratu upotrijebljeno samo dvaput – 1945. godine protiv Hirošime i Nagasakija. No, stručnjaci upozoravaju da je prijetnja danas i dalje „zastrašujuće aktualna“ zbog geopolitičkih napetosti, posebno rata u Ukrajini.

Šest scenarija: od „manjeg“ rata do globalne katastrofe

U istraživanju objavljenom u Environmental Research Letters, tim znanstvenika simulirao je proizvodnju kukuruza u 38.572 lokacije diljem svijeta pod šest scenarija nuklearnih ratova različite jačine. Količina čađe koja bi dospjela u atmosferu kretala se od 5 milijuna tona (regionalni sukob) do čak 165 milijuna tona (globalni rat).

Rezultati su dramatični:

Manji rat – 5,5 milijuna tona čađe: pad globalne proizvodnje kukuruza za 7 %.

Globalni rat – 165 milijuna tona čađe: pad prinosa kukuruza za 80 %.

Takav kolaps proizvodnje značio bi potpunu destabilizaciju svjetskog prehrambenog sustava. I ostale ključne kulture, poput riže i pšenice, pretrpjele bi isti scenarij.

Glad, povratak „primitivnoj poljoprivredi“ i nedostatak sjemena

Prema procjenama, u najtežim scenarijima potražnja za sjemenom kukuruza narasla bi višestruko, dok bi opskrba bila „ozbiljno ograničena“. Ljudi bi bili prisiljeni uzgajati hranu na osobnim parcelama i lokalnim vrtovima, fokusirajući se na kulture otpornije na hladnoću poput krumpira. No, ni tada nema jamstva da bi sjeme bilo dostupno.

„Što je rat teži, to je dublji povratak primitivnim oblicima proizvodnje,“ upozorava tim. Uz to, injekcija 165 milijuna tona čađe u atmosferu uništila bi ozonski sloj, povećavajući razinu štetnog UV-B zračenja na Zemlji, što bi dodatno oštetilo biljne kulture.

Posljedice i dugotrajna prijetnja

Profesor Shi objašnjava da bi kombinacija dušikovih oksida i zagrijavanja čađom ubrzala uništavanje ozona, čime bi biljke bile još osjetljivije. „Visoka razina UV-B zračenja mogla bi dodatno smanjiti prinose i godinama nakon nuklearnog sukoba,“ kaže on.

Znanstvenici zaključuju: „Nuklearni ratovi prouzročili bi ne samo golem gubitak života i genetskih resursa, nego i dugotrajnu nuklearnu zimu koja bi desetkovala poljoprivredne površine i produktivnost. Poremećaj opskrbnih lanaca i trgovine dodatno bi pogoršao glad na regionalnoj i globalnoj razini.“