Stručnjak otkriva pet ključnih savjeta za preživljavanje nuklearne eksplozije i što činiti u scenariju Trećeg svjetskog rata

Dok se strah od izbijanja Trećeg svjetskog rata povremeno vraća u javni diskurs, dojam je da je svijet ponekad tek korak udaljen od najgoreg mogućeg ishoda. Unatoč tome, postoje pojedinci i zajednice koje se sustavno pripremaju za prirodne katastrofe i kataklizmične događaje te se ponose svojom sposobnošću preživljavanja najcrnjih scenarija. Tako se i onaj ekscentrični susjed koji je ponosan na svoj bunker za smak svijeta vjerojatno razumije u ono što mnogi smatraju nezamislivim.
Jedan pripadnik tzv. zajednice za pripravnost odlučio je na društvvenim mrežama podijeliti savjete za preživljavanje nuklearne eksplozije, odnosno scenarija koji bi se mogao dogoditi u hipotetskom ratu globalnih razmjera.
Savjeti stručnjaka za pripravnost: pet koraka za preživljavanje nuklearnog udara
Derrick, koji na TikToku objavljuje pod korisničkim imenom prepperpress i uživa dobar ugled u zajednici zaljubljenika u pripravnost, snimio je video u kojem daje svoje mišljenje o pet ključnih koraka za preživljavanje nuklearnog udara. Istaknuo je da se njegovi savjeti odnose na nuklearne bojne glave snage između 300 i 800 kilotona, što je, kako je pojasnio, tipični raspon snage suvremenih interkontinentalnih balističkih projektila.
>
Prvi trenutak eksplozije: ‘padaj i pokrij se’
Prema Derricku, nakon što nuklearna bojeva glava detonira, gotovo je nemoguće očekivati dulje upozorenje. Zato, kako smatra, treba učiniti sve što je moguće da se ublaže posljedice prvotnog udara.
Objasnio je: “Legnite na tlo, licem prema dolje, stopalima usmjerenima prema eksploziji i pokrijte glavu. Obavezno držite usta otvorena kako vam tlak ne bi raznio pluća i nikako nemojte gledati u bljesak.”
Druga faza: preživjeti udarni val
Ako osoba nije neposredno u blizini same eksplozije, opasnost je i dalje značajna. Derrick je istaknuo da se unutar jednog milje od epicentra detonacije može umrijeti odmah ili ubrzo nakon toga, uslijed razaranja i kaosa. Dodao je da čak i na udaljenosti od tri milje zgrade mogu kolabirati, a staklo postati smrtonosan šrapnel. Ipak, prema njegovoj procjeni, šanse za preživljavanje postoje ako se osoba nalazi u zatvorenom prostoru ili pod zemljom.
“Morate djelovati brzo kako biste izbjegli zračenje”, poručio je. Prema njegovim riječima, i na udaljenosti od deset milja od eksplozije i dalje postoji opasnost od radioaktivnog otpada, koji se na tlo može početi spuštati unutar 10 do 30 minuta, u obliku radioaktivne prašine.

Ulazak u zaklon: važnost brzog skloništa
Treći korak koji Derrick naglašava odnosi se na što brže pronalaženje zaklona. Iako to može zvučati očito, smatra da mnogi ne shvaćaju brzinu širenja radioaktivnog onečišćenja.
Poručio je: “Uđite unutra što je brže moguće, idealno u podrum, podzemnu željeznicu ili nuklearno sklonište. Ako to nije opcija, pronađite zidanu ili betonsku zgradu i uputite se u središte prostora. Držite se podalje od prozora i ulaza.” U takvom scenariju, zrak izvana više nije saveznik nego prijetnja.
Četvrti korak: skloniti se i izdržati nekoliko dana
Ako je osoba preživjela početni udar te pronašla adekvatno sklonište, ne znači da je opasnost prošla. Derrick ističe da su prvih 24 sata ključna, no da vjerojatno neće biti sigurno izlaziti na otvoreno još neko vrijeme.
Dodao je: “Ako ste dosad uspjeli, vrijeme je da ostanete u skloništu, idealno 72 sata. Nemojte izlaziti i glumiti heroja jer ćete završiti mrtvi. Zatvorite prozore i, ako je moguće, zatvorite vrata te onemogućite protok zraka izvana prema unutra. Želite spriječiti ulazak radioaktivnog otpada u sklonište.”
Nastavio je i uz stanovitu ironiju: “Nadamo se da imate radio kako biste mogli čuti kada vam vlada kaže da je sigurno izaći van, nadamo se da vlada još postoji. Nadamo se i da ne slijedi još nuklearnih udara.”
Peti korak: što učiniti ako ipak morate van
Iako je ostanak u skloništu najpoželjnija opcija, realno je očekivati da će mnogi u nekom trenutku morati napustiti zaklon.
Derrick je objasnio: “Nadamo se da nećete morati izlaziti, ali recimo da vam sklonište gori i nemate izbora. Pokrijte usta maskom ili krpom, nosite naočale, rukavice i zamotajte sve dijelove tijela. Krećite se okomito na smjer vjetra kako biste izbjegli radioaktivni otpad.” Po povratku u zaklon, naglašava važnost dekontaminacije: “Skinite odjeću, stavite je u vreću i bacite van. Zatim se istuširajte, ali nemojte koristiti regenerator jer on veže radioaktivne čestice za kosu.”
Nada u hranu, vodu i razboritost
Derrick je zaključio kako, osim fizičke zaštite, od ključne je važnosti da sklonište ima hrane i vode te da se ljudi u njemu ponašaju razborito, bez panike i međusobnog ugrožavanja.
Na kraju, preostaje tek obilje crnog humora: u slučaju apokalipse ostaje poželjeti sreću – i uspješno pretraživanje ruševina.