Nevjera se ne otkriva uvijek kroz poruke, pozive ili druge očite tragove, već se često skriva u sitnim promjenama ponašanja ili navika. Kada u vezi nešto počne "mirisati" na sumnjivo, partneri se često okreću pretraživanju telefona ili postavljanju dodatnih pitanja, no i dalje ostaju bez konkretnih dokaza. Ipak, odgovor se ponekad krije na mjestu gdje ga najmanje očekujemo – u ormaru.

Prema savjetnici Mitzi Bockmann, koja je o ovoj temi govorila za YourTango, iznenadna kupovina novog donjeg rublja može biti suptilan znak da nešto nije u redu.

Zašto je donje rublje važan signal?

„Donje rublje možda ne zvuči kao alarmantan detalj, ali riječ je o vrlo osobnom izboru“, objašnjava Bockmann. „Ljudi godinama nose isti tip odjeće bez posebne pažnje. Zato iznenadna promjena u toj navici može izazvati sumnju – pogotovo ako to novo rublje ne nose kod kuće. Pitanje je: za koga je kupljeno?“

Savjetnica naglašava kako nova odjeća, osobito intimna, često dolazi kao posljedica novog osjećaja poželjnosti i uzbuđenja. „Kada osoba osjeti nalet energije zbog neke nove bliskosti izvan veze, počinje se truditi izgledati bolje – čak i u detaljima koji su godinama bili zanemareni“, ističe Bockmann.

Skriveni znakovi dvostrukog života

Prema njezinim riječima, donje rublje često postaje tihi simbol nečega što partner pokušava sakriti. U mnogim slučajevima, takvi komadi odjeće se nose isključivo izvan kuće, kao da predstavljaju granicu između dva paralelna svijeta.

„Ako pronađete komad donjeg rublja koji ne prepoznajete, možda je vrijeme da se zapitate kome je to namijenjeno“, upozorava Bockmann.

Još jedna mogućnost je da rublje nije ni kupljeno osobno. „U nekim slučajevima radi se o poklonu od ljubavnika ili ljubavnice. Ljudi u paralelnim vezama često nose te stvari samo za tu drugu osobu, kao intiman znak kome zapravo pripadaju“, dodaje savjetnica.

Što kada pronađete nepoznati komad rublja?

Mitzi Bockmann zaključuje da takve sitnice ne treba ignorirati: „Ako pronađete etiketu ili komad donjeg rublja koji vam je nepoznat, vrijedi se zapitati: kome je to namijenjeno – i zašto se o tome šuti?“