Tada su graditelji i arhitekti razmišljali dugoročno, stvarajući prostrane kvartove, prometnice koje nisu bile prenatrpane, te naselja koja su imala dušu i karakter. Svaka zgrada, svaka ulica imala je svoj jedinstveni pečat, a različite graditeljske škole nisu se bojale inovacija, ali su istovremeno poštivale tradicionalne elemente i graditeljsku baštinu.

No, situacija u suvremenoj gradnji izgleda sasvim drugačije. Danas, na svakom koraku, može se primijetiti sličnost u arhitektonskim rješenjima; moderni kompleksni naselji i stambene zgrade često izgledaju gotovo identično, bez ikakve osobitosti koja bi ih činila prepoznatljivima ili usklađenima s okolnim prostorom. 

Estetika je postala uniformna, a ubrzani razvoj i potraga za maksimalnim profitom ponekad su došli na račun kvalitete, dizajna i dugoročne održivosti. Mnogi građani primjećuju da se sve više temelji na brzini i isplativosti, a manje na stvaranju prostora za život koji će ostaviti trag, te ističu da arhitektura današnjice često gubi ono "nešto" što su imale starije zgrade i naselja. 

Ovako se u Hrvatskoj projektiralo ulice i kvartove prije 40 godina. Stangniramo li od tad?
byu/Own-Environment-4066 incroatia

Imaju li pravo?

Ovo su teme o kojima se sve češće raspravlja, a i sami Hrvati na društvenim mrežama, poput Reddita, otvoreno komentiraju i dijele svoja mišljenja o toj sveprisutnoj monotoniji. Tako je jedan korisnik Reddita objavio fotografiju ulice Bernarda Vukasa sa zagrebačkog Jaruna i napisao: 

"Ovako se u Hrvatskoj projektiralo ulice i kvartove prije 40 godina. Stagniramo li od tad?" Potom su se javili brojni Hrvati, a jedan je napisao: "Dobro je poznato da su se u Jugoslaviji organizirano i planski gradili kvartovi. A od 90ih na dalje je bilo privatno razgrabljivanje za svaki metar kvadratni betona. Praktički se kvaliteta nekretnina do 2015e nije oporavila."

Ovu namirnicu Hrvati obožavaju, a nisu ni svjesni što radi zdravlju: Zlo je za srce i krvne žile

Drugi je dodao: "Nije na stagniramo već smo se žestoko unazadili. Moderna arhitektura, arhitekti i njihovi urbanistički planovi nisu ni do koljena ex-YU planiranju i arhitekturi. Zelene površine ne postoje, sve je u odvratnoj antracit/sivoj boji, sve je jedna te ista kocka, doslovno potpuni krah na svim razinama."