Gotovo četiri desetljeća nakon najveće nuklearne katastrofe u povijesti, znanstvenici su u Černobilu otkrili nevjerojatan oblik života koji ne samo da preživljava iznimno visoke razine radijacije – nego na njima doslovno napreduje. Crna gljiva Cladosporium sphaerospermum, pronađena na zidovima napuštenih reaktora, raste brže kada je izložena zračenju, a neki sojevi čak se kreću prema njemu. Otkriće je toliko revolucionarno da NASA sada razmatra korištenje ove gljive za izgradnju “fungalnih cigli” koje bi astronautima mogle pružiti dosad neviđenu zaštitu na Mjesecu i Marsu.

Černobil 40 godina poslije

Gotovo 40 godina nakon nuklearne katastrofe u Černobilu, znanstvenici su naišli na nevjerojatan oblik života koji uspijeva ondje gdje ništa drugo ne bi trebalo postojati. Crna gljiva Cladosporium sphaerospermum, pronađena na zidovima napuštenog reaktora, ne samo da je naučila preživjeti smrtonosan radioaktivni okoliš – nego određeni sojevi rastu brže kada je radijacija prisutna i aktivno se kreću prema izvoru zračenja.

U nedavnim istraživanjima provedenima na lokaciji katastrofe, testirano je 47 sojeva gljive, a tek 9 ih je pokazalo iznimno ponašanje „lovljenja radijacije“. Ti sojevi pretvaraju gama zrake – najopasniji oblik radijacije koje nastaje u nuklearnim eksplozijama – u kemijsku energiju, slično kao što biljke provode fotosintezu.

Tajna moć melanina: kako gljiva pretvara radijaciju u energiju

Znanstvenici vjeruju da snaga ove jedinstvene gljive dolazi iz melanina, pigmenta koji određuje boju kože kod ljudi. Teoriju nazvanu radiosinteza još uvijek istražuju, no dosadašnji nalazi ukazuju da melanin u gljivi funkcionira poput „solarnog panela“ za radijaciju.

Kada gama zraka pogodi melanin unutar černobilskog plijesnja, ona mijenja ponašanje elektrona i stvara kemijsku energiju na atomskoj razini. Gljiva potom tu energiju koristi za rast i zacjeljivanje oštećenog tkiva, objavljeno je u časopisu Current Opinion in Microbiology.

Ova dodatna energija mogla bi objašnjavati zašto se određeni sojevi doslovno protežu svojim nitastim strukturama prema izvoru zračenja – kao da „grabe zalogaj“ kada hrane ponestane.

NASA želi napraviti „gljivične cigle“ za misije na Mjesec i Mars

Nevjerojatna svojstva C. sphaerospermum privukla su pažnju NASA-e, koja istražuje mogućnost izrade laganih, samoregenerirajućih građevinskih materijala od ove gljive. Takvi „fungalni blokovi“ mogli bi služiti kao zaštita budućih svemirskih baza od kozmičke radijacije, koja je mnogo opasnija od one na Zemlji.

Na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) gljiva je rasla 21 put brže kada je bila izložena svemirskoj radijaciji. Osim toga, uspješno je blokirala velik dio zračenja koje bi inače prodrlo u druge površine, što ju čini iznimno obećavajućim materijalom za buduće misije.

Studija objavljena u PLOS One zaključila je da gljiva može zarobiti i neutralizirati radioaktivne čestice, zbog čega je klasificirana kao radiotrofna vrsta.

Od radiotrofne gljive do čišćenja nuklearnih lokacija

Znanstvenici smatraju da bi svojstva ove gljive mogla postati ključna u čišćenju nuklearno kontaminiranih područja diljem svijeta. Budući da može pretvarati radijaciju u korisnu energiju, C. sphaerospermum bi mogla postati prirodni alat za sanaciju opasnih zona.

Osim toga, ista mehanika – sposobnost melanina da apsorbira i transformira radijaciju – mogla bi se primijeniti u medicini, materijalima otpornim na zračenje i svemirskim tehnologijama.

Černobilska zona isključenja: pustoš koja se pretvorila u laboratorij evolucije

Černobilska katastrofa, koja je započela 26. travnja 1986., rezultirala je najvećim ispuštanjem radioaktivnog materijala u povijesti. Nakon nesreće stanovnici su evakuirani, a oko reaktora je uspostavljena 30-miljna Černobilska zona isključenja (CEZ) kojom je upravljala vojska Sovjetskog Saveza.

Područje je do danas ostalo uglavnom nenaseljeno, iako je tijekom ruske invazije 2022. nakratko ponovno okupirano. Zbog izostanka ljudske aktivnosti CEZ je postao neočekivan rezervat divljih životinja – od divljih pasa do konja Przewalskog.

No mnoge od tih životinja ne preživljavaju samo unatoč radijaciji – neke od njih razvijaju potpuno nove biološke osobine.

Vukovi koji su evoluirali otpornost na rak

Znatan napredak postignut je u istraživanju vukova s područja CEZ-a. Godine 2014. tim znanstvenika na čelu s evolucionarnom biologinjom Carom Love sa Sveučilišta Princeton doputovao je u zonu kako bi proučio kako se životinje nose s dugotrajnom izloženosti radijaciji.

Vukovima su uzeti uzorci krvi, a na njih su postavljene GPS ogrlice s dozimetrom kako bi se pratile njihove rute i stvarne doze zračenja kojima su izloženi.

Analiza je otkrila da je nekoliko gena povezanih s rakom mutiralo, što sugerira da su vukovi razvili prirodne zaštitne mehanizme protiv karcinoma. Znanstvenici se nadaju da bi jedno takvo otkriće moglo pomoći u prepoznavanju mutacija koje i ljudima smanjuju rizik od bolesti.

Černobilske žabe: tamnije, otpornije i genetski prilagođene

Studije su pokazale da su i černobilske zelene žabe evoluirale tamniju boju kože. Mutacije potaknute melaninom omogućile su im da proizvode zdravije potomstvo, a ta se zaštitna osobina prenosi kroz generacije. Upravo ovaj proces prilagodbe još je jedan dokaz da radijacija – iako smrtonosna – pokreće neočekivane evolucijske mehanizme.

Černobil kao neočekivani epicentar buduće znanosti

Od gljive koja „jede“ radijaciju i raste u svemiru, preko vukova s mutacijama otpornim na rak, do žaba koje su doslovno potamnile kako bi se zaštitile – Černobil je postao jedno od najfascinantnijih prirodnih laboratorija na svijetu.

Otkrića s ovog radijacijskog krajolika ne mijenjaju samo naše razumijevanje evolucije, nego bi mogla odrediti i budućnost medicine, čišćenja nuklearnih lokacija te zaštite astronauta na dubokim svemirskim misijama.