U iskrenoj ispovijesti za Business Insider, otkriva kako je cijeli život radio, ulagao u nekretnine i mirovinske fondove, ali ga strah od budućnosti i danas ne napušta. Njegova priča upozorenje je svima koji misle da imaju vremena za štednju.

Od konobara do profesora: put prema financijskoj stabilnosti

Dan Steven Erickson prvi je posao dobio sa samo 17 godina. Radio je u restoranima, na građevini i u malim trgovinama — uvijek slabo plaćene poslove. Na fakultet je otišao tek s 30 godina, 1993., kada je, kako sam priznaje, „konačno sazrio“.

Stekao je prvostupničku i magistarsku diplomu iz komunikacija, a nakon toga preselio u Kansas, gdje je dobio posao na fakultetu s punim radnim vremenom. Tamo je počeo sudjelovati u državnom mirovinskom planu KPERs, koji je uključivao i poslodavčev doprinos — početak njegovog „mirovinskog putovanja“.

Nakon samo godinu dana, Erickson i njegova partnerica doživjeli su osobnu tragediju — izgubili su prvo dijete. Napustio je Kansas i preselio u Indianu, gdje je nastavio raditi na fakultetu od 2002. do 2004. godine, ponovno uz mirovinske beneficije koje je nudio poslodavac.

Dvadeset godina rada u Washingtonu i prve nekretnine

Godine 2005. preselio se u Washington, gdje mu se rodila kći. Na fakultetu u tom gradu radio je čak 20 godina, sve do lipnja ove godine kada je dao otkaz.

Prvu nekretninu kupio je 2012. godine u Washingtonu, a nakon prodaje 2019. ostvario je profit od 70.000 dolara. Tim novcem otplatio je studentske kredite, dugove po kreditnim karticama i auto-kredit.

Nakon toga, 2021. kupuje novu nekretninu, a 2023. ponovno prodaje s dobitkom. Tijekom tog razdoblja preselio se u Maine, gdje je kupio treću nekretninu i nastavio predavati na daljinu. Međutim, zbog nedostatka stalnog posla, obitelj se seli u Tennessee, gdje i danas živi.

Svoj stan u Maineu iznajmljuje članu obitelji, čime pokriva hipoteku, dok sam plaća najam u Tennesseeju.

Mirovinska štednja – kasno, ali učinkovito

Erickson priznaje kako nikada nije bio sustavan investitor. Koristio je samo beneficije koje su nudili poslodavci. Prije pet godina počeo je uplaćivati 7% svoje plaće u mirovinski fond, što je poslodavac udvostručio. Time je, uz dodatnih 200 dolara vlastitih uplata mjesečno, postupno povećavao svoj portfelj.

Do 59. godine, njegova mirovinska štednja dosegnula je 500.000 dolara. Nakon smrti majke 2022., naslijedio je još 70.000 dolara, čime je ukupna ušteđevina porasla na oko 650.000 dolara, uključujući i 100.000 dolara vlasničkog kapitala u nekretninama.

Unatoč svemu, Erickson danas radi dva honorarna posla — u trgovini Cabela’s i kao predavač — jer se i dalje ne osjeća financijski sigurno.

Mlada žena gotovo izgubila život nakon izlaska u pub: Zarazila se opasnom 'viktorijanskom bolešću' koja se vraća

„Ne osjećam se sigurno, i to je zastrašujuće“

Razveden od 2006. godine, Dan Steven Erickson danas živi sam i samostalno štedi za mirovinu. Iako iznos od 650.000 dolara zvuči impresivno, svjestan je da nije dovoljan za mirnu starost.

„Kad bih živio s 50.000 dolara godišnje, taj bi novac trajao samo oko 12 godina“, rekao je.

Zdravstveni problemi dodatno mu unose nesigurnost — ne zna hoće li moći raditi do 71. godine, a strah ga je da bi mogao završiti ovisan o socijalnoj pomoći i državnom smještaju.

Trenutno traži novi posao u Tennesseeju i planira raditi do 65. godine, nakon čega bi mogao početi primati socijalno osiguranje.

Najveći uspjeh: ulaganje u nekretnine

Iako mu karijera nije donijela bogatstvo, ulaganje u nekretnine pokazalo se kao najbolji financijski potez. „Najviše novca zaradio sam kupnjom i prodajom nekretnina“, priznaje Erickson.

No, dodaje kako mu taj uspjeh nije došao ranije u životu. „Nekretnine mi nisu dale financijski poticaj sve do kasnih pedesetih“, kaže.

Život između posla i neostvarenih snova

Danas, u gotovo šezdesetoj, Erickson radi 50 do 60 sati tjedno. Poslovi su, kako kaže, iscrpljujući i ne donose mu zadovoljstvo.

„Želio bih se posvetiti kreativnom radu — pisanju, glazbi, poeziji, fotografiji — bez obzira donosi li to novac ili ne. Ali zasad to nije moguće“, priznaje.

Njegova poruka mladima je jednostavna i bolno iskrena:

„Da mogu vratiti vrijeme, počeo bih štedjeti puno ranije. Čak i male svote, ako se ulažu redovito i kroz programe koje nudi poslodavac, mogu kasnije značiti ogromnu razliku.“

Kada vidite što vrećica čipsa radi vašem tijelu promislit ćete hoćete li ga ponovno jesti

Pouka iz Ericksonove priče

Priča Dana Stevena Ericksona nije samo o štednji i novcu, nego o vremenu — najvažnijem resursu koji se ne može nadoknaditi. Njegov život pokazuje koliko je važno početi ulagati rano, pa makar i s malim iznosima, jer samo tako mirovina može biti sigurna, a starost bez straha.