No, registrirani dijetetičari upozoravaju da odgovor nije tako jednostavan. Niti jedan zaslađivač ne može se proglasiti najzdravijim za sve, a puno je važnije koliko slatkog ukupno konzumiramo nego koju ćemo opciju odabrati.

Kada se nađemo pred policama trgovina, izbor zaslađivača može biti prilično zbunjujući. Med, javorov sirup, stevija, sukraloza ili običan bijeli šećer – svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke, a mnogi se pitaju postoji li među njima opcija koja je doista bolja za zdravlje.

Prema registriranim dijetetičarima, potraga za jednim idealnim zaslađivačem zapravo je pogrešan pristup. Sapna Peruvemba, magistrica znanosti i registrirana dijetetičarka, ističe kako izbor ovisi o načinu korištenja i količini koju konzumiramo.

Sličnog je mišljenja i britanska registrirana dijetetičarka Rhiannon Lambert, koja upozorava da se previše usredotočujemo na pojedinačne proizvode, a premalo na ukupnu količinu slatkoće koju unosimo u organizam.

Dvije glavne skupine zaslađivača: Nisu svi isti

Zaslađivači se uglavnom dijele u dvije velike kategorije, a glavna razlika među njima odnosi se na kalorije i utjecaj na razinu šećera u krvi.

Prvu skupinu čine nutritivni zaslađivači, među kojima su obični šećer, med i javorov sirup. Oni osiguravaju kalorije i povisuju razinu šećera u krvi.

Drugu skupinu čine nenutritivni zaslađivači, poput stevije i sukraloze, koji sadrže malo ili nimalo kalorija te ne uzrokuju značajan porast šećera u krvi.

Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da su zaslađivači bez kalorija automatski bolji izbor. Međutim, stručnjaci upozoravaju da ni ta usporedba nije tako jednostavna.

Rhiannon Lambert objašnjava da i nenutritivni zaslađivači aktiviraju receptore za slatki okus u mozgu. Drugim riječima, organizam i dalje registrira slatkoću, iako ona ne dolazi uz uobičajenu količinu kalorija.

Zato je, prema njezinu mišljenju, važnije obratiti pozornost na ukupnu količinu slatkog koju svakodnevno konzumiramo nego pokušavati pronaći jedan savršeni zaslađivač.

Mnogi vozači nemaju pojma kako se najlakše riješiti zamagljenih stakla u autu: Stisnite jedan gumb

Je li med zdraviji od običnog šećera? Stručnjaci upozoravaju na čestu zabludu

Med i javorov sirup često se predstavljaju kao prirodnije i zdravije alternative bijelom šećeru. Iako mogu sadržavati male količine vitamina i minerala, njihova nutritivna prednost nije toliko velika koliko mnogi pretpostavljaju.

Oba zaslađivača i dalje su značajan izvor šećera, a sadrže glukozu i fruktozu te pridonose ukupnom dnevnom unosu šećera.

Dijetetičarka Sapna Peruvemba objašnjava da bi osoba morala konzumirati vrlo velike količine meda ili javorova sirupa kako bi unijela značajnije količine vitamina i minerala. Takva bi konzumacija istodobno značila i prevelik unos dodanog šećera, zbog čega potencijalne nutritivne koristi ne bi nadmašile nedostatke.

Problem je i takozvani zdravstveni aureol, odnosno uvjerenje da je nešto zdravije samo zato što se smatra prirodnim. Zbog takvog razmišljanja ljudi nerijetko koriste veće količine meda ili javorova sirupa, ne shvaćajući da time mogu povećati ukupni unos šećera.

Stevija i zaslađivači bez kalorija: Kada mogu biti korisni?

Zaslađivači poput stevije mogu imati određene prednosti, osobito kod osoba koje žele smanjiti unos kalorija ili kontrolirati razinu šećera u krvi.

Mogu biti korisni u nekoliko situacija:
- kod osoba koje imaju dijabetes i trebaju kontrolirati razinu glukoze u krvi
- kod onih koji žele smanjiti ukupni kalorijski unos
- kod osoba koje pokušavaju smanjiti količinu dodanog šećera u prehrani.
Budući da ne povisuju značajno razinu glukoze u krvi, mogu pomoći u kratkoročnom smanjenju unosa šećera.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da ih ne treba smatrati univerzalnim rješenjem. Dugoročni učinci pojedinih zaslađivača još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni, dok su rizici povezani s pretjeranom konzumacijom dodanog šećera mnogo bolje istraženi.

Lambert upozorava i na mogućnost da intenzivna slatkoća takvih proizvoda kod nekih ljudi dodatno potakne želju za slatkom hranom. To bi moglo otežati kontroliranje žudnje za slatkišima, umjesto da je smanji.

Domaćice počele omotavati aluminijsku foliju oko metle: Tvrde da rješava jedan od najiritantnijih problema

Niži glikemijski indeks ne znači automatski zdraviji zaslađivač

Još jedna česta zabluda odnosi se na glikemijski indeks (GI). Mnogi pretpostavljaju da je zaslađivač s nižim glikemijskim indeksom automatski bolji izbor, no stručnjaci upozoravaju da takav zaključak može zavarati.

Kao primjer navodi se agavin sirup, koji ima niži glikemijski indeks od običnog stolnog šećera. Unatoč tome, riječ je o koncentriranom izvoru dodanog šećera s vrlo malom nutritivnom vrijednošću.

Osim toga, glikemijski indeks ne uzima u obzir nekoliko važnih čimbenika:
- veličinu porcije koju konzumiramo
- druge namirnice koje jedemo uz zaslađivač
- ukupnu kvalitetu prehrane.
Zbog toga glikemijski indeks može biti koristan pokazatelj, ali nikako ne bi trebao biti jedini kriterij pri odabiru zaslađivača.

Što onda koristiti? Dijetetičari savjetuju drukčiji pristup prehrani

Umjesto neprestane potrage za najzdravijim zaslađivačem, stručnjaci preporučuju usmjeravanje pozornosti na cjelokupnu prehranu.

To podrazumijeva konzumaciju većih količina cjelovitih i nutritivno bogatih namirnica, redovito uključivanje vlakana, proteina i zdravih masnoća u obroke te postupno smanjivanje količine slatkoće na koju smo navikli.

Rhiannon Lambert predlaže i promjenu načina razmišljanja: umjesto da se stalno usredotočujemo na ono što trebamo izbaciti iz prehrane, trebali bismo razmišljati o tome što možemo dodati kako bismo poboljšali kvalitetu obroka.

Primjerice, umjesto da običan šećer jednostavno zamijenimo zaslađivačem bez kalorija, možemo posegnuti za prirodno slatkim namirnicama poput bobičastog voća. Tako ćemo zadovoljiti želju za slatkim, ali istodobno unijeti vlakna i druge hranjive tvari koje imaju stvarnu nutritivnu vrijednost.

Dobra je vijest da se okusni pupoljci s vremenom mogu prilagoditi manjoj količini slatkoće. Lambert zato smatra da su male i dosljedne promjene dugoročno održivije od strogog odricanja i potpunih zabrana.

Kako zaključuje Sapna Peruvemba, lako se usredotočiti na samo jedan detalj prehrane, primjerice na šećer koji svakog jutra dodajemo u kavu. Međutim, puno je važnije kako izgleda naša prehrana u cjelini jer upravo ukupne prehrambene navike imaju najveći utjecaj na zdravlje.