Uz obalu Južnoafričke Republike, nedaleko od ribarskog mjesta Gansbaai, dva kita ubojice stekla su svjetsku slavu. Riječ je o jedinkama poznatima kao Port i Starboard, koje su u više navrata zabilježene kako love i ubijaju jednog od najstrašnijih predatora oceana – velikog bijelog morskog psa, Carcharodon carcharias.

Njihove lovačke sposobnosti toliko su učinkovite da su neki znanstvenici čak povezivali pad broja morskih pasa u tom nekad bogatom staništu upravo s njihovim djelovanjem. No, kako otkriva novo znanstveno istraživanje, ta pretpostavka možda je bila pogrešna.

Orke kao precizni lovci s “kirurškom” metodom

Poznato je da Orcinus orca, odnosno orke, spadaju među najinteligentnije i najsposobnije predatore u moru. Posljednjih godina sve je više dokaza da su izuzetno vješte u lovu na morske pse, uključujući i velike vrste poput kitopsine i velikog bijelog morskog psa.

Orke koriste eholokaciju kako bi precizno “skenirale” tijelo plijena, ciljajući jetru bogatu lipidima koja morskim psima služi kao ključni izvor energije tijekom dugih migracija. Zatim je odstranjuju gotovo kirurškom preciznošću.

U razdoblju između 2017. i 2025. godine zabilježeno je 11 slučajeva u kojima su orke ubile bijele morske pse, uglavnom na temelju pronađenih lešina ispranih na obalu, za koje se vjeruje da su djelo upravo Porta i Starboarda. Još 2017. godine istraživači su svjedočili kako je ovaj par u jednom danu usmrtio i rastrgao čak 17 manjih sedmoškržnih morskih pasa, iako se takav događaj smatra iznimkom.

Koliko morskih pasa ove dvije orke ubiju godišnje, nije moguće precizno utvrditi jer ljudi ne uspijevaju zabilježiti svaki lov.

Nova studija: pravi predator je čovjek

Prema radu koji predvodi morski biolog Enrico Gennari iz Oceans Research Institute, stvarni uzrok pada populacije morskih pasa vjerojatno nije u orki, nego u ljudskoj aktivnosti.

Analizirajući više izvora podataka, Gennari i njegovi suradnici procijenili su da ljudi godišnje uklone oko 44 velika bijela morska psa uz obalu Južnoafričke Republike. Do toga dolazi kroz program kontrole morskih pasa u regiji KwaZulu-Natal, kao i kao nuslov u ribolovu dugim parangalima.

Zaštita postoji, ali rezultati izostaju

Proučavanje populacije ovih morskih pasa dodatno je otežano povijesnim kontekstom. Još 1991. godine Južnoafrička Republika postala je prva država koja je zakonski zaštitila velikog bijelog morskog psa, što je zahtijevalo sustavno praćenje populacije i provedbu zaštitnih mjera.

Unatoč tome, stanje populacije i dalje je predmet rasprava. Studija iz 2023. sugerirala je da broj morskih pasa nije u padu, nego da su se jednostavno premjestili prema istoku. Isti istraživači su 2024. pojasnili da izostanak rasta populacije, unatoč zaštiti koja traje više od tri desetljeća, ipak predstavlja ozbiljan razlog za zabrinutost.

Znanstvenici upozoravaju da narativ o stabilnoj populaciji može smanjiti hitnost donošenja dodatnih mjera zaštite.

Alarmantni podaci: populacija možda rapidno opada

Gennari i njegov tim smatraju da šira slika pokazuje znatno ozbiljniju situaciju. Prema njihovim procjenama, populacija velikog bijelog morskog psa nije stabilna, nego u opadanju, što ima potencijalno teške posljedice na globalnoj razini.

U svom radu upozoravaju: „Ako zabrinjavajući padovi zabilježeni na lokacijama koje su nekoć smatrane najvećim okupljalištima bijelih morskih pasa u svijetu, u razdoblju kraćem od 15 godina, doista predstavljaju stanje cijele populacije u južnoj Africi, kako vjerujemo da jest, situacija je iznimno alarmantna, a rizik od izumiranja mogao bi nastupiti mnogo ranije nego što su modeli predviđali.“

Koliko je morskih pasa uopće ostalo?

Posljednja procjena brojnosti temeljena na podacima do 2011. godine govorila je o oko 908 jedinki. Međutim, kasnije analize koje su uključivale genetske podatke, objavljene 2016., sugeriraju da postoji tek 333 spolno zrelih jedinki unutar jedne međusobno povezane populacije duž južnoafričke obale.

Od tada nije proveden novi cjeloviti popis, no opažanja morskih pasa na pojedinim lokacijama drastično su pala.

Drastičan pad opažanja u False Bayu

U području False Bay, u blizini Cape Town, između 2000. i 2015. godine bilježilo se prosječno 1,64 morskih pasa na sat. U razdoblju od 2016. do 2020. taj je broj pao na samo 0,3 po satu, dok je do 2018. praktički pao na nulu u istraživanjima s brodova.

Istraživači procjenjuju da godišnje uklanjanje 44 jedinke predstavlja između 5 i 10 posto ukupne populacije, što je samo po sebi neodrživo. U tu brojku nisu uključeni svi drugi oblici smrtnosti uzrokovani ljudskim djelovanjem, što dodatno pogoršava situaciju.

Za razliku od prirodnog predatora poput orke, čije ponašanje nije moguće kontrolirati, ljudske aktivnosti podliježu regulaciji. Upravo zato znanstvenici naglašavaju potrebu za strožim ograničenjima.

Kako ističu u radu: „Predacija od strane orki prirodan je fenomen koji, bez obzira na razinu, ne podliježe upravljanju vlade Južnoafričke Republike, kao ni drugi izvori smrtnosti u međunarodnim vodama.“

Dodaju i ključno upozorenje: „Međutim, kontinuirana smrtnost bijelih morskih pasa uzrokovana ribolovom i programima kontrole, koji su pod državnom regulacijom, sama po sebi dovoljna je da spriječi oporavak populacije i vjerojatno potiče njezin pad.“

Hoće li Južnoafrička Republika izgubiti simbol oceana?

Na kraju, istraživači iznose zabrinjavajući zaključak: iako je Južnoafrička Republika bila prva država koja je zaštitila velikog bijelog morskog psa, postoji realna opasnost da postane i prva koja će ga izgubiti.

„Iako je Južnoafrička Republika bila prva zemlja koja je zaštitila bijele morske pse, bojimo se da bi uskoro mogla ponijeti i titulu prve države koja je izgubila ovu vrstu“, zaključuje istraživački tim.