Na udaljenom uzletištu u australskoj Tasmaniji u tijeku je izgradnja neobične građevine koju njezini tvorci nazivaju „Crna kutija Zemlje“. Riječ je o projektu osmišljenom kao trajni svjedok čovječanstva i njegovog odnosa prema klimatskim promjenama, a cilj mu je zabilježiti sve ključne podatke koji bi budućim generacijama mogli objasniti kako je došlo do eventualnog kolapsa civilizacije.

Koncept je inspiriran crnim kutijama koje se ugrađuju u zrakoplove i služe za pohranu podataka u slučaju nesreće. Na sličan način, „Crna kutija Zemlje“ trebala bi neprestano prikupljati i čuvati informacije o klimatskim promjenama i ljudskom djelovanju, stvarajući, kako navode njezini tvorci, „nepristran zapis događaja“.

Projekt predstavljen još 2021. godine

Projekt je prvi put predstavljen 2021. godine tijekom klimatske konferencije COP26 održane u Glasgowu. Tada su se podaci s konferencije pohranjivali na digitalne tvrde diskove s namjerom da budu preneseni u konačnu strukturu nakon njezine izgradnje.

Iako je inicijalna najava izazvala veliko zanimanje javnosti, tijekom posljednjih pet godina činilo se da je projekt praktički zaustavljen. Zbog dugotrajne šutnje pojavile su se i spekulacije da je riječ tek o složenom marketinškom triku bez stvarne namjere realizacije.

Međutim, organizacija Rouser Lab, koja stoji iza projekta, sada je službeno potvrdila da su građevinski radovi započeli te da bi objekt trebao biti postavljen u blizini mjesta Queenstown u Tasmaniji do prosinca ove godine.

Konstrukcija koja bi trebala izdržati gotovo sve katastrofe

Prema planovima, završena građevina bit će dugačka 16 metara i visoka četiri metra. Projektanti tvrde da će konstrukcija biti gotovo neuništiva te sposobna izdržati ciklone, potrese, požare, poplave pa čak i različite vrste napada.

Čelični zidovi bit će postavljeni na granitnu podlogu staru oko 500 milijuna godina na zapadnoj obali Tasmanije. U Rouser Labu smatraju da se radi o jednom od politički i geološki najstabilnijih područja na Zemlji, što ga čini idealnim mjestom za dugoročno čuvanje podataka.

Za napajanje sustava predviđeno je 36 solarnih panela zaštićenih staklom, uz dodatni termoelektrični sustav proizvodnje energije. Zbog toga autori projekta vjeruju da će uređaj nastaviti raditi i dugo nakon što posljednji ljudi nestanu sa Zemlje.

Bilježit će temperaturu, razinu mora, emisije ugljikova dioksida i reakcije čovječanstva

Nakon dovršetka, „Crna kutija Zemlje“ trebala bi kontinuirano prikupljati goleme količine podataka povezanih s klimatskim promjenama. Među njima će se nalaziti mjerenja temperature, razine mora i koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi.

Sustav neće pratiti samo promjene u okolišu nego i reakcije čovječanstva. Tako će se bilježiti podaci o potrošnji energije, kao i različiti društveni pokazatelji povezani s odgovorom društva na klimatske izazove.

Kako bi se osigurao širi kontekst, uređaj će pohranjivati i govore političara i stručnjaka, medijske članke, znanstvene radove te objave na društvenim mrežama koje se odnose na klimatske promjene.

Prema riječima autora projekta, cilj je „osigurati nepristran prikaz događaja koji su doveli do propasti planeta, omogućiti odgovornost pred budućim generacijama i potaknuti hitno djelovanje“.

U Rouser Labu dodatno poručuju: „Kako će ova priča završiti, u potpunosti ovisi o nama. Samo je jedno sigurno – vaše djelovanje, nedjelovanje i međusobni odnosi sada se bilježe.“

Još nije poznato tko će jednog dana čitati podatke

Unatoč ambicioznoj viziji, otvoreno je pitanje tko će i na koji način pristupiti podacima u slučaju globalne klimatske katastrofe.

Tvorci projekta priznaju da još uvijek razmatraju modele pristupa informacijama nakon eventualne klimatske apokalipse te nije jasno hoće li uopće postojati ljudi koji bi mogli koristiti pohranjene podatke.

Ipak, jedna od pretpostavki jest da bi manja skupina preživjelih mogla iz zapisa saznati više o padu civilizacije uzrokovanom katastrofalnim požarima, poplavama i dugotrajnim sušama.

Projekt ostao bez sveučilišta, ali dobio vlastitu zakladu

Tijekom godina došlo je i do značajnih promjena u organizaciji projekta. Sveučilište u Tasmaniji, koje je u početku bilo povezano s inicijativom, u međuvremenu se povuklo te je zatražilo uklanjanje svojeg imena s internetske stranice projekta.

Nakon toga u projektu su ostali uglavnom predstavnici oglašivačkih agencija, kreativnih mreža i arhitektonskih timova, bez izravnog sudjelovanja profesionalnih znanstvenih institucija.

Rouser Lab je u međuvremenu počeo prikupljati sredstva i za još jedan ambiciozan projekt koji uključuje izgradnju svojevrsnog „tehno-obeliska“ namijenjenog neprekidnom slanju radijskog SOS signala u svemir.

Unatoč kritikama i skepticizmu, umjetnički direktor projekta Jonathan Kneebone tvrdi da je „Crna kutija Zemlje“ sada bliže realizaciji nego ikad prije.

U razgovoru za The Guardian izjavio je: „Bit će gotovo točno pet godina od trenutka kada ćemo napokon moći postaviti ovaj projekt.“

Dodao je kako je tim tijekom tog razdoblja kontinuirano radio na njegovu razvoju.

„Tijekom tih pet godina unapređivali smo dizajn, sustave za pohranu podataka, izvore informacija, internetsku platformu, ali i razvijali modele financiranja koji će osigurati održivost projekta u budućnosti“, rekao je Kneebone.

Pritom nije želio otkriti koliki će biti ukupni troškovi izgradnje i održavanja sustava.

Lokalna zajednica vidi i turistički potencijal

Projektom danas upravlja Zaklada Earth’s Black Box, registrirana humanitarna organizacija osnovana upravo s ciljem njegove provedbe.

Nakon završetka gradnje zaklada planira učitati sve klimatske podatke prikupljene tijekom posljednjih nekoliko godina, nakon čega će započeti kontinuirano bilježenje novih informacija.

Gradonačelnik općine West Coast u Tasmaniji Shane Pitt izjavio je da se projekt realizira nakon dugog razdoblja čekanja.

„Na ovo se dugo čekalo“, rekao je Pitt te dodao da u neobičnoj građevini vidi i potencijalnu turističku atrakciju.

„Svakako je riječ o nečemu što možemo promatrati i kao turističku atrakciju“, zaključio je gradonačelnik.