Rodbinska terminologija razlikuje dva najvažnija pojma; rodbinu koja podrazumijeva krvno srodstvo i svojtu kao srodstvo koje nastaje sklapanjem braka. Hrvatsko je rodbinsko nazivlje preuzeto iz štokavskih govora, a svi nazivi potječu iz staroslavenskih jezika, osim pašenog (muž ženine sestre)  koji dolazi iz avarskog. 

Nazivi koje vjerojatno svi znaju su punac i punica, odnosno ženini roditelji dok su svekar i svekrva muževi roditelji. 

Mali pojmovnik kompliciranijih naziva: 

zaova: muževa sestra
djever: mužev brat
jetrva: žena muževog brata
svastika: ženina sestra
svak: muž ženine sestre 

Ipak, danas se u hrvatskome jeziku osjeća sve veći utjecaj urbanih kultura i na manja mjesta te se zbog toga poznavanje rodbinskih veza i naziva za njih sve više gubi. Također, mnoge su se promjene dogodile i zbog pojednostavljivanja pojedinih naziva, primjerice, u engleskome jeziku (npr. uncle kako bi se opisalo i ujaka i strica). Zanimljivo je i spomenuti kako su pod utjecajem njemačkog jezika, kroz povijest, Hrvati svoje nazive poput šurjak, šurjakinja, svak, pašanac počeli sve više mijenjati nazivima poput šogor i šogorica.