Novo znanstveno istraživanje bacilo je dodatno svjetlo na Torinsko platno, laneno platno za koje vjernici smatraju da je služilo za umatanje tijela Isus Krist, dok ga dio znanstvene zajednice, oslanjajući se na radiokarbonsko datiranje, smatra vješto izrađenom srednjovjekovnom krivotvorinom.

Prema povijesnim zapisima, platno se prvi put pojavljuje između 1353. i 1357. godine u posjedu francuskog viteza Geoffroi de Charny. Način na koji je došao do tog predmeta nikada nije razjašnjen, što dodatno potiče rasprave o njegovu podrijetlu.

Sumnje postoje stoljećima

Iako danas mnogi kršćani, kao i pojedini pape kroz povijest, smatraju platno autentičnim, sumnje nisu novijeg datuma. Već 1389. godine, tijekom javnog izlaganja, biskup iz Troyesa ustvrdio je da je riječ o „vješto naslikanom djelu, što potvrđuje i sam umjetnik koji ga je izradio“.

Unatoč tome, interes za platno nije jenjavao. Brojni pape su mu hodočastili, uključujući Papa Franjo, koji ga je posjetio još 2015. godine.

„Ikona te ljubavi jest platno koje i danas privlači toliko ljudi ovdje u Torino“, izjavio je Franjo, prema pisanju The Guardian. „Platno privlači ljude prema izmučenom licu i tijelu Isusa i istodobno ih usmjerava prema licu svakog čovjeka koji pati i nepravedno je progonjen.“

Znanost protiv tradicije

Danas se Torinsko platno rijetko izlaže javnosti, no posljednjih godina podvrgnuto je nizu znanstvenih analiza kako bi se utvrdilo njegovo podrijetlo. Rezultati radiokarbonskog datiranja, provedenog u nekoliko laboratorija, upućuju na to da je platno nastalo između 1260. i 1390. godine, što se podudara s razdobljem njegova prvog pojavljivanja u povijesnim zapisima.

Najnovija studija, koja još nije prošla recenzentski postupak i objavljena je na platformi bioRxiv, analizira uzorke prikupljene još 1978. godine koristeći detaljnu DNK analizu.

Neočekivani tragovi: mrkva, banane i kikiriki

Znanstvenici su na platnu identificirali širok spektar biljnih i životinjskih vrsta. Očekivano, pronađena je i DNK brojnih ljudi koji su kroz stoljeća dolazili u kontakt s relikvijom.

No posebno iznenađenje predstavljaju biljni tragovi, među kojima su divlja mrkva, naranče, banane i kikiriki. Istraživači ističu kako DNK mrkve s platna pokazuje sličnost s ranim i poboljšanim sortama koje potječu od narančastih varijanti razvijenih u Europi između 15. i 16. stoljeća. Također napominju da su naranče i banane u Europu uvedene tijekom razvijenog i kasnog srednjeg vijeka.

Iako se ne može isključiti mogućnost kasnije kontaminacije, prisutnost i drugih vrsta iz tog razdoblja dodatno komplicira teoriju o autentičnosti relikvije.

Nedostaje ključni dokaz s Bliskog istoka

Znanstvenici posebno naglašavaju kako izostanak tipične bliskoistočne flore otvara nova pitanja.

„Prevladavanje mediteranskih kultura i izostanak tipične flore Bliskog istoka postavljaju pitanja o poljoprivrednom krajoliku u vrijeme kada je platno nastalo ili korišteno kao pogrebni pokrov“, navodi istraživački tim. Dodaju i kako bi usporedbe s drugim drevnim tekstilima mogle dodatno rasvijetliti povijesne interakcije između ljudi, biljaka i životinja.

Tragovi životinja i mogući mediteranski put

Analiza je otkrila i DNK brojnih životinja, uključujući svinje, ovce, koze, kokoši, zečeve i konje, kao i domaće mačke i pse. Na temelju tih nalaza istraživači pretpostavljaju da platno potječe iz mediteranskog područja ili je tijekom transporta kroz tu regiju bilo izloženo kontaminaciji.

DNK otkriva i tragove iz Indije

Posebno intrigantan dio analize odnosi se na ljudsku DNK. Više od 55,6 posto genetskog materijala povezuje se s linijama podrijetlom s Bliskog istoka, dok zapadnoeuropske linije čine manje od 5,6 posto.

Neočekivano, čak 38,7 posto DNK povezuje se s indijskim linijama. Istraživači sugeriraju da bi to moglo biti povezano s povijesnom trgovinom lanom ili pređom iz područja blizu doline Inda, koja se u rabinskim tekstovima spominje pod nazivom „Hindoyin“.

Zanimljiva krivotvorina ili relikvija s nepoznatom pričom?

S obzirom na povijesne trgovačke rute i rezultate DNK analize, scenarij autentične relikvije čini se sve manje vjerojatnim. Ipak, Torinsko platno ostaje fascinantan predmet istraživanja.

Bez obzira na njegovu pravu prirodu, čini se da skriva niz informacija o povijesti biljaka, životinja i ljudskih migracija, koje su se tijekom stoljeća taložile u tragovima DNK na njegovoj površini – i koje tek sada počinjemo u potpunosti razumijevati.