NASA-in rover Perseverance, koji već četiri godine istražuje površinu Marsa, posljednjih mjeseci nailazi na neobične geološke formacije koje zbunjuju znanstvenike. Trenutačno se rover nalazi na padinama brda Witch Hazel, uz rub kratera Jezero – drevnog korita za koje znanstvenici vjeruju da je prije milijardi godina bilo ispunjeno velikim jezerom.

Od prosinca 2024., Perseverance se spušta niz strmu padinu u potrazi za tragovima o klimatskoj prošlosti Marsa. Na svom putovanju, 11. travnja, rover je zaustavljen na vizualno upečatljivoj geološkoj granici gdje se susreću tamne i svijetle stijene, točno na području nazvanom Port Anson.

"Skull Hill" — stijena koja odskače

Jedna tamna, kutna i rupičasta stijena osobito je privukla pažnju NASA-inih znanstvenika. Nadjenuli su joj nadimak „Skull Hill”, a odskače od okolnih stijena svjetlije boje zbog svoje teksture i izgleda. Prema NASA-inom blogu, ovo je samo jedna od nekoliko tamnih stijena koje bi mogle biti „floatovi” – stijene koje nisu nastale na mjestu gdje su pronađene, već su ondje dovezene prirodnim silama.

Znanstvenici pretpostavljaju da su ove stijene stigle iz daleka tijekom razdoblja kada je Mars bio topliji i vlažniji, prepun rijeka, jezera i možda oceana. Voda je tada mogla prenijeti ove stijene na velike udaljenosti, a kako se klima mijenjala i voda povukla, mekši okolni materijal se erodirao, dok su otpornije stijene poput Skull Hilla ostale na površini, prenosi Live Science.

Erozija vjetrom ili unutarnja struktura?

NASA-in tim sada pokušava razumjeti porijeklo ovih plutajućih stijena. Rupičasta struktura Skull Hilla mogla je nastati na dva načina: unutarnji dijelovi stijene možda su se s vremenom odvojili i otpali, ili su čestice nošene vjetrom djelovale poput brusnog papira, polako trošeći površinu i ostavljajući udubljenja.

Tamna boja stijene potaknula je nagađanja da bi mogla biti meteorit, no kemijska analiza napravljena SuperCam instrumentom na roveru pokazala je da njezin sastav ne odgovara tipičnim meteoritima.

Moguće vulkansko porijeklo

Druga hipoteza je da Skull Hill i slične stijene imaju vulkansko porijeklo. I na Zemlji i na Marsu minerali poput olivina, piroksena i biotita daju eruptivnim stijenama tamnu boju. Ako se potvrdi da su stijene doista magmatske, moguće je da potječu iz obližnjih vulkanskih formacija koje su s vremenom erodirale, ili su izbačene na površinu tijekom udara meteorita koji je izložio dublje slojeve tla.

„Srećom, naš rover opremljen je instrumentima koji mogu analizirati kemijski sastav stijena na Marsu,” istaknuto je u NASA-inom blogu. „Razumijevanje sastava ovih tamnih stijena pomoći će nam da odredimo njihovo podrijetlo.”

Rekordno razdoblje istraživanja

Perseverance je u posljednjih nekoliko mjeseci prikupio pet uzoraka stijena, detaljno analizirao još sedam i laserom ispitao čak 83 druge stijene – što je najintenzivnije razdoblje prikupljanja znanstvenih podataka otkako je sletio na Mars 2021. godine, potvrdili su iz NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja (JPL).

Znanstvenici ističu da je u samom krateru potrebno više mjeseci istraživanja kako bi se pronašao uzorak od znanstvene važnosti, dok na rubu kratera, kako se čini, nova i zanimljiva otkrića dolaze gotovo svakodnevno.

„Rubovi kratera – jednostavno ih morate voljeti,” izjavila je Katie Morgan, glavna znanstvenica misije Perseverance pri JPL-u. „Posljednja četiri mjeseca bila su vrtlog otkrića za naš znanstveni tim, a vjerujemo da Witch Hazel Hill još uvijek ima mnogo toga za ispričati. Ispunio je sva naša očekivanja – i više od toga.”

Cilj misije je, između ostalog, prikupiti uzorke koji bi se jednog dana mogli vratiti na Zemlju radi detaljnije analize i možda – otkrića tragova drevnog života na Marsu. No, NASA-ina misija Mars Sample Return suočava se s brojnim izazovima – od kašnjenja i tehničkih problema do proračunskih ograničenja – što njezinu budućnost čini vrlo neizvjesnom.