Ako pogledate stare novine, ostarjele papirnate dokumente ili knjige u svom vrhuncu, primijetit ćete žutu nijansu njihova papira. Zašto papir vremenom požuti?

Odgovor je jednostavan – pri proizvodnji papira, koriste se spojevi koji vremenom, izloženi kisiku, stvaraju žutu nijansu.  

 

Sastav papira

Većina papira izrađena je od drva, koje se u velikoj mjeri sastoji od celuloze i prirodne drvne komponente zvane lignin koja je zaslužna za čvrstoću kore drveta. Celuloza, bezbojna tvar, sjajno reflektira svjetlost pa ju stoga percipiramo kao bijelu boju, karakterističnu za papir.

Ali kada je lignin izložen svjetlu i kisiku, njegova se molekularna struktura mijenja. Lignin je polimer, što znači da se sastoji od serija jednakih, međusobno povezanih molekularnih jedinica. U slučaju lignina, te ponavljajuće jedinice su alkoholi koji se sastoje od kisika i vodika te malo ubačenih ugljikovih atoma.

On je, a dijelom i celuloza, podložan oksidaciji – što znači da lako pokupi dodatne molekule kisika koje mijenjaju strukturu polimera. Dodane molekule kisika razbijaju veze koje drže alkoholne podjedinice na okupu, stvarajući molekularne regije koje se nazivaju kromofori. Kromofori, što na grčkom znači "nosioci boja", odražavaju određene valne duljine svjetlosti koje naše oči percipiraju kao boju. U slučaju oksidacije lignina, ta boja je žuta ili smeđa.

Oksidacija je također odgovorna za smećkastu boju narezane jabuke koja je neko vrijeme odstajala. Kisik u zraku ulazi u tkivo ploda, a enzimi koji pritom nastaju oksidiraju polifenole, jednostavne organske spojeve, u kori jabuke. Ovaj proces proizvodi kemikalije zvane o-kinoni koje zatim proizvode smeđe obojeni melanin – tamni pigment prisutan u našoj koži, očima i kosi.

 

Prednosti i mane lignina

Kako bi papir bio dugotrajniji, proizvođači papira pokušavaju ukloniti što je više moguće lignina korištenjem postupka izbjeljivanja. Ali novine, čija je proizvodnja jeftina, imaju više lignina u sebi od stranice knjige pa brže od svih vrsta papira poprimaju žuto-smeđu boju.

Zanimljivo je da proizvođači smeđih papirnatih vrećica i kartonskih kutija koriste prednost lignina jer on čini njihove proizvode čvršćima. Ovi proizvodi od papira nisu izbijeljeni, a samim time dovoljno su čvrsti da vrećica izdrži težinu namirnica.

Dakle, kisik, svjetlost, ali i vlaga najveći su neprijatelji knjiga koje želite očuvati te zadržati bijelu boju njihovih stranica.
 

Arhivisti i knjižničari vode kontinuiranu borbu protiv oksidacije papira jer očuvanje važnih povijesnih dokumenata, od nedigitalizirane oporuke do Proklamacije o emancipaciji, zahtijeva svijest o tome koji čimbenici okoliša mogu oštetiti papirnate proizvode.