Jeste li se ikada zapitali zašto je abeceda baš posložena redoslijedom koji svi poznajemo?

Odgovor ćemo objasniti na primjeru abecede engleskog jezika. Engleska abeceda izvedena je iz feničanskog pisma, sustava pisanja koji su fenički trgovci raširili po cijelom Mediteranu. Ovaj se sustav sastojao od 22 suglasnika. Grci, pod velikim utjecajem feničke abecede, oko 800. godine prije Krista formirali su sustav od 24 slova. Uzeli su neke od suglasnika koji im nisu bili potrebni i pretvorili ih u samoglasnike, a uveli su i nekoliko novih vlastitih simbola za dodatne zvukove koje je njihov jezik  zahtijevao.

Druga značajna promjena koju su Grci uveli, osim dodavanja samoglasnika, bila je promjena smjera pisanja. Grci su izvorno slijedili feničanski način pisanja s desna na lijevo, ali su se prebacili na boustrofedon (dvosmjerno), a zatim konačno na sadašnji sustav s lijeva na desno. Boustrophedon je način pisanja u kojem se piše s desna na lijevo i s lijeva na desno u izmjeničnim redovima.

Etruščanski alfabet, na kojeg  je utjecala zapadnogrčka abeceda, iznjedrila je latinsko (rimsko) pismo, koje se u početku sastojalo od dvadeset slova, a na kraju je u srednjem vijeku dobilo još tri (J, V i W). Y i Z uvedeni su kasnije iz istočnog grčkog alfabeta.

U određenim kulturama poput grčke, hebrejske i arapske postoji sustav dodjeljivanja brojčanih vrijednosti imenima, riječima ili frazama na temelju slova riječi. Većina ovih sustava izvedena je ili inspirirana hebrejskim sustavom zvanim Gematria. Vjeruje se da riječi s identičnim brojčanim vrijednostima imaju neku vezu jedna s drugom ili sa samim brojem. Stoga, u slučaju određenih abeceda, redoslijed je možda bio konstruiran kako bi slijedio ili odgovarao brojčanim vrijednostima koje su slova predstavljala za trgovce.