Novo znanstveno otkriće o nastanku Zemljina Mjeseca izazvalo je neočekivanu raspravu na internetu. Nakon što su znanstvenici naprednom računalnom simulacijom rekonstruirali golemi sudar mlade Zemlje i planeta veličine Marsa, otkriveno je da je u jednom od scenarija Mjesec mogao nastati i pojaviti se u orbiti za samo približno pet sati.

Upravo je ta nevjerojatno kratka vremenska skala potaknula pojedine korisnike društvenih mreža da rezultate povežu s biblijskim izvještajem o stvaranju svijeta.

Neki su čak ustvrdili da znanstveno istraživanje predstavlja potvrdu onoga što Biblija govori već tisućama godina.

„Knjiga Postanka to mi je rekla već davno“, napisao je jedan korisnik.

Drugi su u petosatnom nastanku Mjeseca pronašli poveznicu s četvrtim danom stvaranja iz Knjige Postanka, kada Bog na nebu postavlja „manje svjetlo“ da upravlja noći.

No, znanstvenici koji su proveli istraživanje nisu pokušavali provjeriti biblijski izvještaj niti tvrde da njihovi rezultati dokazuju ono što piše u Bibliji.

Što kaže Knjiga Postanka?

Biblijski opis stvaranja nalazi se u Knjizi Postanka 1,14–19. U njemu se navodi da je Bog četvrtoga dana stvaranja postavio dva velika svjetla na nebeski svod.

„Veće svjetlo“ tradicionalno se tumači kao Sunce, dok se „manje svjetlo“ odnosi na Mjesec, kojemu je namijenjena uloga da „upravlja noći“.

Upravo su taj dio Svetoga pisma pojedini vjernici počeli povezivati s novim rezultatima računalne simulacije. Ključan im je bio podatak da se Mjesec u jednom od simuliranih scenarija pojavio iznimno brzo, svega nekoliko sati nakon sudara Zemlje i Theije.

„Bog može učiniti što god želi, kad god želi“, napisao je jedan korisnik, dodajući da je nastanak Mjeseca mogao trajati i „pet sekundi“, a ne pet sati.

Drugi korisnik na društvenoj mreži X objavio je: „Bog može stvoriti bilo što svojom riječju.“ „Vau, gotovo kao da je to nagovijestila Knjiga Postanka“, napisao je drugi korisnik.

Jedan od komentatora poručio je samo: „Mi znamo“, uz pozivanje na Postanak 1,3–5, gdje stoji: „I reče Bog: 'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost.

I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Bog svjetlost nazva dan, a tamu nazva noć. I bi večer, i bi jutro – dan prvi.“

Znanstvenici su simulirali sudar star 4,5 milijardi godina

Istraživanje je objavljeno u časopisu The Astrophysical Journal Letters, a znanstvenici su proučavali što se dogodilo nakon golemog sudara koji se prema vodećoj znanstvenoj teoriji dogodio prije otprilike 4,5 milijardi godina.

U središtu događaja bila je Theia, mladi planet približno veličine Marsa, koji se sudario s tada mladom Zemljom.

Znanstvenici već dugo smatraju da je taj katastrofalni događaj izbacio rastaljene stijene i krhotine u Zemljinu orbitu. Materijal se zatim postupno okupljao i na kraju formirao Mjesec. Međutim, raniji računalni modeli imali su određena ograničenja.

Novi model uzeo je u obzir temperaturu i čvrstoću planeta

U prethodnim simulacijama Zemlja i Theia često su tretirane gotovo poput golemih kapljica fluida. Razlog je bio očekivanje da bi udar bio toliko snažan da bi se veliki dijelovi oba tijela rastalili ili isparili.

Nova simulacija uvela je važan čimbenik koji je u ranijim modelima uglavnom bio zanemaren – čvrstoću stijena i metala koji su se nalazili unutar planeta.

Istraživači su uzeli u obzir i temperaturu materijala. To je važno zato što je topliji materijal planeta slabiji i lakše se deformira, dok su hladnije stijene čvršće i otpornije na deformaciju.

Kada su u model uključena ta realističnija svojstva materijala, dio simulacija ponovno je proizveo golem prsten krhotina koji bi se postupno okupljao i formirao Mjesec.

No, u jednom drugom scenariju dogodilo se nešto iznenađujuće. Pojavio se potpuno oblikovan Mjesec koji je završio u orbiti oko Zemlje za približno pet sati.

„Unutar otprilike pet sati pojavio se netaknuti Mjesec“

Glavna istraživačica, dr. Adeene Denton, objasnila je što se dogodilo tijekom simulacije. „Kada smo upotrijebili iste parametre kao u izvornom modeliranju udara, sve do jednakih temperaturnih struktura unutar oba tijela, unutar otprilike pet sati pojavio se netaknuti Mjesec“, rekla je Denton.

Upravo je taj rezultat izazvao toliku pozornost. Dosadašnja predodžba o nastanku Mjeseca često je uključivala dugotrajan proces tijekom kojeg bi se materijal izbačen nakon sudara postupno okupljao.

Nova simulacija pokazuje da bi, barem u jednom mogućem scenariju, jedan od najvažnijih događaja u povijesti Zemlje mogao završiti u svega nekoliko sati.

Je li to dokaz biblijskog stvaranja?

Tu, međutim, treba povući jasnu granicu između znanstvenog rezultata i njegova religijskog tumačenja. Istraživači nisu pokušavali dokazati Knjigu Postanka. Njihova studija bavila se fizikalnim posljedicama sudara mlade Zemlje i Theije te mogućim načinima na koje je nakon tog događaja mogao nastati Mjesec.

Sama simulacija također ne predstavlja dokaz da je Bog stvorio Mjesec četvrtoga dana, kako se opisuje u Knjizi Postanka. Važno je i to da biblijski tekst ne navodi koliko je točno vremena bilo potrebno za fizičko formiranje Mjeseca. Opis stvaranja i znanstveni model nastanka ne govore o istoj vrsti vremenskog procesa.

Osim toga, računalna simulacija prikazuje samo jedan mogući ishod drevnog kozmičkog sudara, a ne izravno promatranje događaja koji se zbio prije približno 4,5 milijardi godina.

Zašto je rezultat ipak toliko zanimljiv?

Unatoč tome što istraživanje ne potvrđuje biblijski opis stvaranja, rezultat je mnogim vjernicima dao novi razlog za razmišljanje o tekstu Knjige Postanka.

Posebno je zanimljiva podudarnost koju su uočili: znanstveni model pokazao je mogućnost iznimno brzog nastanka Mjeseca, dok biblijski tekst govori o stvaranju nebeskih tijela u okviru dana stvaranja.

Upravo je petosatni vremenski okvir postao središte rasprave na društvenim mrežama. Za znanost, međutim, važnost ovog rezultata leži drugdje. Nova simulacija pokazuje da način na koji se modeliraju temperatura i čvrstoća materijala unutar planeta može bitno promijeniti razumijevanje posljedica golemog kozmičkog sudara.

Za vjernike, s druge strane, isti rezultat predstavlja zanimljivu poveznicu s drevnim tekstom koji Mjesec opisuje kao „manje svjetlo“ postavljeno da upravlja noći.

Ipak, tvrdnja da je ovim istraživanjem „dokazano“ biblijsko stvaranje nije znanstveni zaključak autora studije. Ono što je istraživanje pokazalo jest da je, prema jednom računalno modeliranom scenariju, Mjesec mogao završiti u orbiti oko Zemlje samo nekoliko sati nakon katastrofalnog sudara Theije i mlade Zemlje. Upravo je ta mogućnost, mnogo brža nego što se ranije zamišljalo, otvorila prostor za novu raspravu o jednom od najvećih događaja u povijesti našeg planeta.