Znanstvenici doznali nešto zapanjujuće o životu poslije smrti: 'Vidjeli smo skrivenu aktivnost'
Priče o bljesku svjetlosti, tunelima i tajanstvenim glasovima koji govore da “još nije vaše vrijeme” već desetljećima fasciniraju ljude. No, nova znanstvena istraživanja sugeriraju da se u trenucima kada tijelo prestaje funkcionirati, mozak možda uključuje u posljednji, nevjerojatno snažan napor da očuva život.
Primjer koji je zapanjio liječnike dogodio se 26. listopada 2021. u bolnici Baptist Health Richmond u Kentuckyju. Tada je 36-godišnji Anthony “TJ” Hoover II proglašen moždano mrtvim nakon predoziranja drogom. Njegova obitelj obaviještena je da nema refleksa ni moždane aktivnosti, a zbog ranije dane suglasnosti, liječnici su započeli pripreme za donaciju organa. No, sat vremena kasnije uslijedio je šok: tijekom postupka Hoover se počeo micati na operacijskom stolu i povratio svijest.
Iako je preživio s trajnim posljedicama – poteškoćama u govoru, pamćenju i kretanju – kasnije je otpušten na kućnu njegu kod sestre. Njegov slučaj, kao i slični iz Kenije, Poljske, Ekvadora i Kine, gdje su ljudi proglašeni mrtvima “oživjeli” u mrtvačnicama, lijesovima ili čak za vrijeme posljednjih obreda, otvorio je ozbiljno pitanje: je li smrt doista trenutna i konačna, kako medicinski protokoli pretpostavljaju?
“Rafali” moždanih valova nakon smrti
Prema klasičnom medicinskom modelu, svest prestaje onog trenutka kada osoba umre. Međutim, znanstvenici posljednjih godina bilježe neobične anomalije. U nekim slučajevima nakon smrti zabilježeni su iznenadni “rafali” gama valova – visokofrekventne moždane aktivnosti povezane s pamćenjem, sviješću i osjetilnim iskustvima.
U istraživanju Sveučilišta u Michiganu, znanstvenici su pratili EEG i EKG zapise četvero pacijenata u komi kojima su isključeni respiratori. Kod dvoje od njih primijećen je nagli porast gama aktivnosti baš u trenutku kada je srce počelo prestajati raditi.
Ta aktivnost bila je organizirana i koordinirana s drugim moždanim ritmovima, nalik obrascima viđenim tijekom REM faze sna, snova ili čak iskustava izazvanih psihoaktivnim tvarima. Posebno je bila izražena u tzv. “zadnjoj vrućoj zoni” mozga, zaduženoj za vid, tjelesnu svjesnost i obradu osjetila. Aktivnost se širila i prema prednjim dijelovima mozga, što podsjeća na neuralne obrasce povezane s iskustvom svjesnosti.
“Kao da je cijeli sustav nakratko osvijetljen iznutra”, objasnila je dr. Jimo Borjigin, profesorica neurologije i fiziologije na Sveučilištu u Michiganu. Dodala je da su zahvaćena i područja mozga povezana s pokretima, govorom te temporalno-parijetalnim spojem, dijelom mozga koji se često povezuje s van-tjelesnim iskustvima – tipičnim u doživljajima bliske smrti.
Posljednji pokušaj preživljavanja?
Zašto bi mozak trošio dragocjenu energiju u trenutku kada ostaje bez kisika? Prema Borjigin, riječ je možda o posljednjem pokušaju mozga da pronađe razlog za život.
Ljudi koji su doživjeli iskustva bliska smrti često svjedoče o susretima s preminulim voljenima, glasovima koji poručuju “nije tvoje vrijeme” ili iznenadnim prisjećanjima važnih trenutaka. Prema ovoj teoriji, mozak tada intenzivno pretražuje duboka sjećanja i emotivne sadržaje kao da pokušava pokrenuti borbu za opstanak.
“Smatramo da je osoba u komi ‘nestala’, ali čak i tada vidimo organiziranu gama aktivnost u regijama vezanim za vizualnu svjesnost. To je svojevrsna ‘sumrak svjest’, možda skrivena, ali još uvijek aktivna”, rekla je Borjigin.
Kada zapravo nastupa smrt?
Ovakva otkrića otvaraju ozbiljnu dilemu za liječnike: u kojem trenutku je sigurno započeti postupke donacije organa? Ako postoje prikriveni znakovi svjesne aktivnosti, postoji rizik da se organi uzimaju od ljudi koji su mogli imati šansu za oporavak – premda je riječ o rijetkim slučajevima.
“Srčani zastoj ne znači nužno i smrt, jer moždana aktivnost može trajati još neko vrijeme”, upozorila je prof. Caroline Watt sa Sveučilišta u Edinburghu. Istaknula je i problem što standardni EEG uređaji mogu propustiti suptilne signale, a većina smrti događa se izvan bolnica gdje praćenje mozga uopće nije moguće.
No, nisu svi stručnjaci uvjereni u te zaključke. Dr. Bruce Greyson, pionir u istraživanju iskustava bliske smrti, naglasio je da podaci iz Michigana nisu konačni. U tim slučajevima srce pacijenata i dalje je kucalo, pa je kisik još uvijek kružio, što znači da to nije pravi postmortalni dokaz. Također, nijedan od promatranih pacijenata nije povratio svijest, pa nije poznato imaju li gama talasi ikakve veze s iskustvima bliske smrti. “Ovi rafali mogli bi nastati zbog boli, grčeva ili čak električnog šuma iz mišića”, dodao je Greyson.
Je li svijest odvojena od mozga?
Greyson u svojoj knjizi After navodi da iskustva bliske smrti sugeriraju mogućnost da svest nije u potpunosti vezana uz mozak. Borjigin je još direktnija: “Smrt je najveća bolest koju nitko nije ozbiljno proučavao.”
Jedan od najneobičnijih slučajeva dolazi iz Kine – 95-godišnja Li Xiufeng proglašena je mrtvom, a šest dana kasnije “oživjela” je u vlastitom kovčegu i otišla kuhati kašu jer je bila gladna.
“Možda bismo trebali postaviti kameru u kovčeg”, rekla je Borjigin napola u šali, napola ozbiljno. Ipak, njezina je poruka jasna: potrebna su nova, globalna istraživanja kako bismo bolje razumjeli granicu između života i smrti. “Smrt je stanje koje će zadesiti svakoga, a i dalje znamo vrlo malo o tome.”
Liječnik upozorava na 'trokut smrti' na licu: Izgleda bezazleno, a može biti opasan po život
