Duboko ispod Tihog oceana, njemački znanstvenici otkrili su neočekivani radioaktivni blip – nagli porast izotopa berilija-10 koji datira između 9 i 12 milijuna godina unatrag. Ovo otkriće moglo bi imati globalne implikacije, a znanstvenici sada traže objašnjenje za ovu iznenadnu promjenu.

Tim predvođen fizičarom Dominikom Kollom iz istraživačkog instituta Helmholtz-Zentrum Dresden-Rossendorf analizirao je tanke slojeve feromanganske kore na dnu središnjeg i sjevernog dijela Tihog oceana. Otkrili su gotovo dvostruko veću koncentraciju berilija-10 nego što su očekivali, što je Koll opisao kao “prije neotkrivenu anomaliju”.

Ova pojava, kako navode u svojoj studiji, mogla bi biti prisutna ne samo u cijelom Tihom oceanu, već i širom svijeta, piše Science Alert.

Mogući uzroci

Berilij-10 je radioaktivni izotop koji nastaje kada kozmičke zrake udaraju u Zemljinu atmosferu. Kiša ovih čestica potom pada u oceane, gdje se taloži u polako rastućim, metalom bogatim slojevima morskih korica. Međutim, znanstvenici nisu sigurni što je uzrokovalo tako nagli porast prije više od 9 milijuna godina.

Prema Kollu i njegovim kolegama, moguće objašnjenje je “velika reorganizacija oceanskih struja” koja je dovela do povećanog taloženja berilija-10 u Pacifiku. Alternativno, uzrok bi mogao biti i globalan – poput kozmičkog pada uzrokovanog obližnjom supernovom ili prolaskom Sunčevog sustava kroz hladan, međuzvjezdani oblak, što bi povećalo aktivnost kozmičkih zraka i dovelo do većeg taloženja berilija-10 u oceanima.

Kako berilij-10 pomaže u datiranju?

Feromanganske korice, koje sadrže berilij-10, nalaze se u svim oceanima i bilježe kemiju oceana kroz milijune godina. Njihov spori rast omogućuje znanstvenicima da pomoću omjera berilija-10 i bora odrede starost tih slojeva, s obzirom na to da se berilij-10 raspada u bor s poluživotom od 1,4 milijuna godina.

Iako metode poput datiranja ugljikom-14 dosežu samo do 50.000 godina unatrag, berilij-10 omogućuje datiranje slojeva starijih od 10 milijuna godina. Većina feromanganskih korica debljine je između 1 i 26 centimetara, a Kollov tim pronašao je anomaliju u sloju starom između 10,5 i 11,8 milijuna godina.

Je li ovo globalni fenomen?

Kollov tim provjerio je svoje podatke na nekoliko lokacija u Pacifiku, a jedna 50-milimetarska jezgra korice pokazala je starost veću od 18 milijuna godina. Rast feromanganske korice u tom području iznosio je 1,52 mm po milijun godina, što je omogućilo precizno datiranje anomalije.

Autori istraživanja naglašavaju kako još nije poznato što je izazvalo ovu anomaliju, no vjeruju da Sunčeva aktivnost nije bila dovoljno snažna da izazove tako dugotrajan porast berilija. Moguće je da je došlo do promjene u Zemljinoj zaštiti od međuzvjezdanih kozmičkih zraka ili je pak bliska supernova zasula naš planet radioaktivnim materijalom u većoj mjeri nego inače.

Daljnja istraživanja potrebna

"Samo nova mjerenja mogu pokazati je li berilijska anomalija rezultat promjena u oceanskim strujama ili ima astrofizičke uzroke," izjavio je Koll, dodajući da njegov tim planira analizirati dodatne uzorke i nada se da će i druge istraživačke grupe učiniti isto.

Hoće li ova radioaktivna anomalija ostati lokalizirana pojava ili će se pokazati kao globalni fenomen, tek će vrijeme pokazati.