Velike boginje ostavile su neizbrisiv trag u ljudskoj povijesti, usmrtivši najmanje 300 milijuna ljudi samo u 20. stoljeću. Unatoč njezinoj ozloglašenosti, podrijetlo virusa još uvijek je misteriozno. Međutim sada je tim znanstvenika u Italiji pomaknuo dosadašnje procjene o starosti boginja za još čak 2000 godina, potvrđujući povijesne izvore koji sugeriraju da je bolest mučila ljudska društva od pradavnih vremena, još od vremena vladavine faraona, piše Science Alert.

Napredak u tehnologijama genetskog sekvenciranja posljednjih je godina omogućio istraživačima da poduzmu sve detaljnije analize fragmenata drevne virusne DNK, približavajući ih saznanju gdje i kada su se boginje pojavile. Zahvaljujući sretnom pronalasku u Litvi 2016., znanstvenici su ušli u trag velikim boginjama još u 16. stoljeću pomoću virusne DNK izvađene iz ostataka dječaka. Godine 2020. virusna DNK iz kostura iz vikinškog doba pomaknula je genetske dokaze za posljednju pojavu velikih boginja još nekoliko godina unatrag, u vrijeme prije 1050. godine. Međutim, povijesni zapisi sugeriraju da je nešto poput velikih boginja mučilo drevna društva čak i ranije. Opisi simptoma koji podsjećaju na simptome bolesti pronađeni su u kineskim tekstovima iz 4. stoljeća, a egipatske mumije s ožiljcima od boginja također sugeriraju da su velike boginje kružile prije nekih 3000 do 4000 godina.

Ali bilo je teško pronaći definitivan genetski dokaz – sličan molekularnom otisku prsta virusa – koji podupire ovu teoriju. Znanstvenici još uvijek mogu puno zaključiti o prošlosti virusa i njegovoj evolucijskoj povijesti kada imaju dovoljno uzoraka za usporedbu. Mogu vidjeti kako se virus mijenjao tijekom vremena i utvrditi koliko brzo ili sporo virus preuzima genetske mutacije. Odatle znanstvenici mogu namotati 'molekularni sat' unatrag kako bi procijenili kada je vjerojatna verzija virusa postojala.

Kako su došli do saznanja

U slučaju velikih boginja, bolest je uzrokovana virusom variola ili VARV. U ovoj novoj studiji, bioinformatičar Diego Forni sa Znanstvenog instituta za istraživanje, hospitalizaciju i zdravstvenu skrb (IRCCS) u Italiji predvodio je tim da još jednom pogleda genetske sekvence 54 VARV uzorka, preuzete iz prethodno objavljenih radova ili istraživačke baze podataka. Ovo je uključivalo četiri drevna VARV genoma iz vikinškog doba i dva povijesna VARV genoma iz 17. i 18. stoljeća, zajedno s 48 modernih VARV sekvenci prije nego što su boginje iskorijenjene 1980. godine.

Koristeći ovaj skup virusnih sekvenci, istraživači su rekonstruirali evolucijsku povijest virusa boginja, pokazujući kako se razgranao od jednog zajedničkog pretka u različite sojeve koji su se ili proširili svijetom ili nestali. U svojim su se modelima prilagodili načinu na koji se čini da se stopa evolucije virusa usporava kada se promatraju dulji vremenski rasponi i ubrzava u kraćim vremenskim razdobljima. Najnoviji zajednički predak svih VARV genoma, otkrili su, datira prije otprilike 3800 godina ili ranije. Uspoređujući sekvence VARV-a s onima dva srodna ortopoksvirusa – taterapox (koji inficira gerbile) i devine boginje – analiza je također pokazala da se predak virusa velikih boginja odvojio od svojih rođaka prije otprilike 7700 godina. To još uvijek ostavlja prilično širok prozor kada su se velike boginje mogle prenijeti na ljude, negdje prije otprilike 8000 do 4000 godina, kažu istraživači. Ali čak i tako, to pridodaje dokazima koji sugeriraju da su velike boginje s nama tisućljećima dulje nego što su prethodne analize uzoraka DNK virusa sugerirale.

"Virus Variole mogao bi biti puno, puno stariji nego što smo mislili", kaže Forni. "Ovo je važno jer potvrđuje povijesnu hipotezu da su boginje postojale u drevnim društvima." Iako ove nove procjene datiranja stavljaju velike boginje u pravi vremenski okvir kako bi se poklopile s povijesnim izvještajima o egipatskim faraonima koji su imali ožiljke od velikih boginja, ostaje skepticizam je li bolest tada bila široko rasprostranjena, jer suvremeni pisani dokumenti sadrže malo spominjanja simptoma sličnih velikim boginjama. "Brojne druge zarazne bolesti uzrokuju osip sličan velikim boginjama i samo će sekvenciranje arheoloških uzoraka pružiti informacije o tome koja su drevna društva bila pogođena bolešću", zaključuju Forni i kolege u svom radu.